Danas i ovdje: IDEOLOGIJA POLITIKE KRIMINALA

Ipak, ono što budi „pomalehnu“ nadu u usputno-konačne namjere moćnih američkih prijatelja, zasigurno je probni balon početnog listinga popune njihove „crne liste“ domaćih notornih korupcionaških polit-kriminalaca i neprijatelja svega naprednog na ovom svijetu

3
345
dervis cicko
(Piše: Derviš Čičko)
dervis cicko
(Piše: Derviš Čičko)

Naša BH-nacionalna sudbina omeđena je i markirana raširenim fantomima nekolicine mitova, ali dominantno onima o našem globalnom značaju proisteklom iz parahistorijskog palanačkog kompleksa nadmene superiornosti spram stvarnog svijeta i njegovih civilizacijskih odrednica. Pripadanje tom Zapadnom svijetu, što god mi mislili o njemu, ponajmanje je „bogomdano“ geografsko pitanje ili osjećaj „prirodne pripadnosti“, ali primarno jeste, ili nije, posljedica realiteta multilateralnog rejtinga domaćih postignuća, od svepolitičkih, onih iz područja efikasnosti vladavine prava i bezuslovne jednakosti građana pred zakonom, preko ekonomsko-razvojnih do kulturnih, sportskih i inih drugih.

Mi kao društvo, u najširem smislu te riječi, sudeći prema najnovijim, prešutno, svesrdnim tro-etnopolitičarskim nastojanjima da se upustimo u još jedan u nizu krvavih, i sada forsirano srednjevjekovnih „oslobodilačkih krstaških ratova“, gotovo da smo na rubu i međunarodno prešutne polumirne disolucije zemlje, kao izbora „najmanjeg zla“. Bavljenje spašavanjem mira i elementarne državno-pravne opstojnosti BiH u striktno prisutnoj dejtonskoj političkoj sferi tog problema, sasvim opravdano se cijela situacija čini definitivno bezizlanom i potpuno beznadežnom: krucijalni domaći zadatak opstanka na vlasti novobogataških lafoetničkih pseudoelita domaćih političara je da se nikada ne dogovore. I vrlo uspješno to čine i neće, kao i zadnjih postratnih „dvadest pet najtežih godina“, ali samo za sirotinju-raju.

Međutim alegorijski govoreći, „dežurni ortoped operiše pogrešnu nogu“, pošto, vrlo vjerovatno, niti problemi, a još manje rješenja se predominantno ne nalaze u klasičnoj političkoj demokratskoj sferi odnosa, nego u vrlo sofistirano razgranatoj i beskrajno moćnoj, onoj kriminogeno-mafijaškoj pod direktnim patronatom vladalačkih interesnih multipartitokratskih tro-etničkih falangi. Trivijalna logika je da bi trebalo da se „tim problemom bavu“ sile represivnog državnog aparata, uključujući i famozni tužilačko-sudski univerzum, kao očigledno, uglavnom, otuđeni polusvijet nedostižnih interesa domaće crne „duboke države“.

Nakon četvrt vijeka života u provizoriju programiranog tzv. mira-nezavršenog rata, može se potpuno lakonski konstatirati sasvim banalna činjenica očigledne stvarnosti, koja govori da je bujica ekstraefikasno organiziranog paradržavnog kriminala nadetničke svemoćne političke korupcije, potpuno požderala ustavnu hijerarhiju svedržavnih institucija, zaključno sa opštinama i gradovima, pretvarajući ih svoj kriminogeni superubojiti alat, sasvim privatno-interesnog naboja pravih razbojničkih alkaponskih halki i porodičnih kraljevskih poslovnih hipermonopola nad milijardama javnog novca. I ne može im se insajderski, amabaš, ništa, izuzev oprezno i u tišini „pljunuti pod prozor“.

Nedavna pojava u sarajevskoj kotlini, kolokvijalno govoreći, “zainteresiranih“ i zagonetnih Amera, dugo i predugo vremena nakon sloma gotovo zaboravljenog famoznog „Aprilskog paketa“, ponovo je potaknula prave ovisničke slavodobitne utopijske besmislica romantičarske ogromnosti sopstvenog značaja u tektonskim globalističkim pomjeranjima, a glede nakana secesionističkog probisvijeta i lafo-velikosrpskog laktaškog „Bubuleje“. Ali, podaleko je realpolitika svjetskih glavešina od naše male palanačke krčme i njenog repertoara „mehke rakije i oskudnog asketskog mezeta“, samo pića radi.

Ipak, ono što budi „pomalehnu“ nadu u usputno-konačne namjere moćnih američkih prijatelja, zasigurno je probni balon početnog listinga popune njihove „crne liste“ domaćih notornih korupcionaških polit-kriminalaca i neprijatelja svega naprednog na ovom svijetu.

Čini se da američka administracija preko State Departmenta, upravo tretira i definira suštinu problema našeg političkog društva kroz inkriminiranje lopova malog i velikog formata, ne praveći nikakvu razliku spram njihovih formalnih državničkih i političkih funkcija, niti ih personalno fetišizira. Jednostavno, svi oni su prvenstveno dokazani kriminalci i društveno zlo najvećeg formata, pa tek onda sve drugo, ako šta od toga pretekne.
A, nema toga i neće biti baš previše, nakon pretpostavljenih višegodišnjih „predsjedničkih“ i inih ćuza i masivne konfiskacije popljačkanog javnog novca i imovine.

To Amerikanci & Co. mogu još i jednostavnije uz svesrdnu pomoć domaćeg „radništva, seljaštva i poštene inteligencije“, ako u konačnici žele da uđemo u postkonfliktni svijet i da se naknadno svi zajedno počnemo baviti politikom javnog interesa.

Naravno, uvijek ostaje realpolitička opcija da nas puste da se međusobno polukontrolirano „malo poubijamo“, prije konačne podjele i definitivnog historijskog brisanja sa karte jedne fascinantno prelijepe zemlje „lijepih, pametnih, dobrih, vrijednih i poštenih“ ljudi. Dobitnika neće biti.

I to smo svi mi, ali sluđeni neodoljivom privlačnošću prokletstva ideologije (sve)etničke politike kriminala. (Piše: Derviš ČIČKO)

3 Komentari

  1. Danima ne radi “Monitoring kvaliteta zraka” a “Petlja Šički” će biti završena kad se uradi revizija privatizacije (po Markoviću) “RMU Banovići”, i …

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here