Grad Tuzla i dugoročni trošak nekretnina-amortizacija

Grubo procijenjena ukupna vrijednost tih nekretnina daleko nadmašuje 30 miliona KM, izuzimajući vrijednost zemljišta

0
256
dervis cicko
(Piše: Derviš Čičko)

Gradska uprava Tuzla indirektno krije kao zmija noge detaljni stvarni registar poslovnih prostora u svom, formalno nezakonitom vlasništvu, shodno Zakonu o privatizaciji FBiH poslovnih prostora u vlasništvu općina/gradova iz 2000.g., koje, isto tako nezakonito bud-zašto i izdaje šemom “uzmi Fato kol'ko srcu drago”.

Posebno su na ivici direktnog antijavnog interesa dugogodišnje uobičajene i uhodane famozne imovinsko pravne “direktne pogodbe” izdavanja poslovnih prostora političkim strankama i članovima njihovih “nedodirljivih” i neuhvatljivih lobističkih finansijerskih lokalnih halki.

U stvari, vrlo vjerovatno se radi o najmanje 130 poslovnih prostora/zgrada na najužem dijelu Grada, čija ukupna površina zasigurno doseže i 20 hiljada kv. metara. Njihovo potpuno štetočinsko alajbegova-slama izdavanje po pretpostavljeno smiješnoj prosječnoj cijeni od pišljivih 5 KM/kvadrat, donosi u budžet maksimalno optimistički tek smiješnih 1.0 miliona KM, koje se troše kao obični neporezni prihod.

Naravno, na navedenu prosječnu cijenu posebno značajnu “depresivno” utiču tragikomično niske cijene najamnina velikih objekata, kao što su “Grafičar”, “Arhiv”, “Ekspres restoran”, dio “Doma mladih”, popularni objekat “Tenis” i td.

U sličnom kontekstu amortizacijskih makaza je i JU “BIT” doo, JP “Panonika” doo isl., kao posebno deprimirajuće priče tuzlanske “Alise u zamlji imovinskih čudesa”.

Grubo procijenjena ukupna vrijednost tih nekretnina daleko nadmašuje 30 miliona KM, izuzimajući vrijednost zemljišta, te je njihov samo godišnji trošak linearnom stopom amortizacije od 5 % oko 1.5 miliona KM. Računajući samo zadnjih 20 godina, neizdvajanjem namjenskih sredstava amortizacije, gotovo da su indirektno knjigovodstveno “obezvrijeđene” navedene nekretnine i da se gazdovanje Grada nad ovim vrijednim resursom u javnom interesu, pokazalo potpuno katastrofično neučinkovitim, do krajnjih poluprivatnih zloupotreba.

Naravno da je ovaj ogromni imovinski paket nekretnina u vlasništvu Grada Tuzle, tj. svih nas, i njegov pozamašni manipulativni kapacitet, samo dio “udruženog zločinačkog poduhvata” zluopotreba sveukupnih javnih resursa u cilju održanja kontrole nad značajnim dijelom izborne glasačke mašinerije opsega 10 do 15 hiljada “iskrenih” zaljubljenika postignuća lokalne socijaldemokracije i njenih čelnika. Svakako ne zaboravljajući uposlenike Javnih preduzeća/ustanova sa članovima najuže porodice i hrpe NGO udruga direktno i indirektno naslonjenih na naš sirotinjski budžet.

Svakako da se ne može izbjeći i vrlo zgodno poređenje rezultata predugovječne 22-godišnje apsolutno samovladalačke tuzlanske monopersonalne “holding-političke” moći i one ex-zagrebačke. Teško da i “rezultati” nisu približnog kvaliteta “u pet deka”, kolokvijalno rečeno.

Jedino što se mi još psihički pripremamo za “lavinu kostura iz ormara”. Naravno, kao i uvijek do sada, neko će i to dočekati: ko živ-ko mrtav! (Piše: Derviš ČIČKO)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here