Generalni sekretar Stranke demokratske akcije (SDA) Halid Genjac uputio je pismo Manfredu Weberu, predsjedniku grupe Evropske narodne stranke u Evropskom parlamentu u kojem se referiše na dešavanja u vezi sa misom za Bleiburg koja je održana u Sarajevu, prenosi Klix.
Njegovo pismo čelniku najjače grupacije u Evropskom parlamentu prenosimo u cijelosti:
“Obraćam vam se u vezi sa reakcijom troje zastupnika iz grupe Evropske narodne stranke u Evropskom parlamentu – gđe Željane Zovko (HDZ Hrvatske), gdina Jana Olbrychta (Platforma Obywatelska) i gdina gospodin Györgyja Hölvényija (Kereszténydemokrata Néppárt), a povodom mise za Bleiburg koja je održana u Sarajevu, u sklopu programa obilježavanja čiji je pokrovitelj Sabor Republike Hrvatske.
U pismu koje su uputili kardinalu vrhbosanskom Vinku Puljiću, uvaženi zastupnici Zovko, Olbrycht i Hölvényi osudili su, kako kažu, “medijske napade na Katoličku crkvu”, te su iskazali “zabrinutost za sigurnost i slobodu vjeroispovijesti katolika u Bosni i Hercegovini”, najavljujući mogućnost pokretanja rasprave u Evropskom parlamentu u vezi s time.
S obzirom da su zastupnici propustili priliku da kažu šta je povod njihove reakcije, želim Vam skrenuti pažnju da su povodom najavljene mise reagirali članovi Predsjedništva BiH iz reda sva tri konstitutivna naroda, Jevrejska zajednica u Bosni i Hercegovini i Srpska pravoslavna crkva, Svjetski jevrejski kongres, Centar Simon Wiesenthal, Izraelska ambasada, kao i brojni drugi predstavnici političkog i javnog života u BiH, a iskazujući ocjenu da se ovom misom rehabilitiraju suradnici nacista u Drugom svjetskom ratu koji su doprinijeli izvršenju Holokausta kao i drugih teških zločina.
Dopustite mi da vas podsjetim da je prošle godine Biskupija Gurk-Klagenfurt Austrijske katoličke crkve uskratila podršku za održavanje ove mise, obrazlažući da je misa na Bleiburgu postala “dijelom okupljanja koje politički instrumentalizira i dio je političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju povijesti”.
Poštujući odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, kao i Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, koje garantiraju pravo na slobodu govora i medijske slobode, te poštujući činjenicu da Bosna i Hercegovina nije vjerska već sekularna država, institucije vlasti u Bosni i Hercegovini nisu sebi dale za pravo da sankcionišu, cenzuriraju niti na bilo koji drugi način ograničavaju navedene javne osude mise, koje uvaženi zastupnici kvalificiraju kao “teške medijske napade”.
Istovremeno, poštujući odredbe Ustava BiH i Evropske konvencije kojima se garantira sloboda vjeroispovijesti u sekularnoj državi, institucije vlasti u Bosni i Hercegovini nisu sebi dale za pravo da odlučuju da li će misa biti održana ili neće, već je to prepušteno na slobodu odlučivanja Katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini.
Na temelju odredbi Ustava BiH i Evropske konvencije, koje garantiraju slobodu javnog okupljanja, institucije vlasti su dopustile građanske proteste antifašističkih udruženja, ali su istovremeno poduzele sve potrebne mjere kako bi zaštitile sigurnost učesnika mise, a o efikasnosti poduzetih mjera svjedoči činjenica da nije zabilježen nijedan incident, kao i da je sam kardinal Puljić uputio poseban izraz zahvalnosti policijskim službenicima koji su, kako je kazao, “omogućili vjernicima da u miru slave svetu misu u katedrali”.
Važno je na kraju istaći da je zastupnica Zovko, koja je inicijator navedenog pisma, prošle godine javno glorificirala osnivanje paradržavne tvorevine tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, čije je cjelokupno rukovodstvo pred Međunarodni krivičnim tribunalom osuđeno za izvršenje nekih od najtežih oblika ratnih zločina. Jednako kao i Nezavisna Država Hrvatska u periodu 1941-1945, Herceg-Bosna je tokom proteklog rata u našoj zemlji imala za cilj uništenje države Bosne i Hercegovine i pripajanje njenog teritorija susjednoj Hrvatskoj.
Molim vas da uzmete u obzir navedene činjenice prilikom valorizacije pisma, koje su uime Evropske narodne stranke uputili zastupnici Zovko, Olbrycht i Hölvény, pokušavajući stvoriti negativnu percepciju o odnosu institucija vlasti BiH prema njihovim obavezama iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.”