(Djed Džafer Mešanović dočekat će Novu godinu s unukom Emom i porodicom – Foto: MPt)
Valjda smo svi u ovo pretpraznično vrijeme senzibilniji nego inače, pa naoko obične čestitke i poruke doživljamo posebno dirljivim.
Zbog toga je, zasigurno, penzioneru iz Stupara, Džaferu Mešanoviću zaiskrila suza u oku kada je dobio pismo – crtež i poruku unuke Eme Majdančić, učenice II razreda OŠ Masle općina Kalesija.
Djed Džafer je već nekoliko dana pacijent Klinike za neurologiju UKC Tuzla. Imao je koronu, kaže, i nakon što je pomislio da je ozdravio, odjednom se sve iskomplikova i trenutno ne može da hoda. U postelji je, ne može ni sjediti, pa hranu konzumira ležeći.
“Dragi moj djede! Želim sa što prije ozdraviš da slavimo Novu godinu zajedno. Tvoja Ema“, napisala je unučica i pismo poslala u bolnicu, Neurologija, soba broj 3.
Još je nacrtala kuću, djeda, Snješka i sebe, i puno srca i u svakom još po jedna riječ: Voli Te djede Ema.
Ema svaki dan naziva telefonom djeda Džafera i cvrkuće mu, pita ga koješta, pita ga kad će kući i slično. To pita i u ime roditelja, zeta Adela Majdančića i majke, Merise, Džaferove kćerke, koji žive u D. Vukovijama.
– Puno je volim i ona mene. Ema i unuk Džani, od mog sina Naida Mešanovića i supruge Almedine iz Beča, sva su mi životna radost – priča Džafer s neskrivenim ponosom
Kršni djed, nekada pripadnik Kladanjske brigade Armije RBiH, a kasnije poznati ugostitelj u Stuparima, raznježio se Eminom porukom.
Pričao je o tome kome god je stigao u bolnici, upravo uoči Božića, pa je s cimerima upriličio i malo, diskretno slavlje, darujući Huseina Tukića iz Vlasenice telećim pečenjem, a on je poželio i malo kušao prasetinu, da ne vide ljekari. Malo, samo malo, tek da ga želja mine.
Uistinu je bio veseo i sretan, pa je na YouTube kanalu pronašao “muziku naše mladosti”, nezaboravne evergrine otprije 40 i 50 godina.
– U mojoj kafani, nekad, slušala se ova muzika. Bilo je i narodnjaka, ali onih pravih, popularnih – dodaje.
Vjerovatno će se ispunuti Emina želja i djed Džafer će prije isteka godine otići iz bolnice. Na opću radost.
Uistinu ga je poruka unuke Eme omekšala i boravak u sumornoj bolničkoj sobi učinila ljepšim. Bar nakratko!
I zato, ako imate djeda, baku, majku ili nenu u bolnici, i ne samo u bolnici, i još ako su bolesni, pošaljite im, djeco, poruku, lijepu želju, toplu riječ. Učinit ćete najljepšu stvar.
Jednako onome što su djedovi i nene uvijek činili svojim unukama i unucima. Djedovi, bake, nene i majke tkali su, zar ne, najljepše niti naših života. Pa da im bar malo vratimo! (MPt – Foto: TL)