Jedan je ovdašnji portal, ne znajući, vratio u svakidašnju upotrebu zaboravljenu narodnu mudrost koja glasi: „Malo je mačku teleća glava!“. Kako je riječ o množini, onda se može reći: „Male su mačcima teleće glave!“. A, uzgred, treba reći da je riječ i o mačkama! Helem, nejse!
Dakle, grupa liječnika i liječnica, bez medicinskih sestara i medicinske braće s Klinike za plastičnu i maksilofacijalnu hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli, presavila je tabak, zašiljila olovku i napisala javnosti pismo u kojem šalje, rekla-kazala, mahalske priče. Od prvog pasusa javnojavljanja ja pomislio na neka dešavanja iz struke. Kad ono, o tome – ni mukajet!
Uglavnom mlađani potpisnici javnojavljanja vele kako je rukovodstvo Klinike odgovorno što prilikom jutarnje vizite sestre i braća medicinska prisustvuju primopredaji i ostaju sat duže, a da za to nisu plaćeni/plaćene. Zamisli! Kažu i to da ljekari nakon operacije, njih deset, ne prate dovoljno pacijenta pa dolazi do komplikacija! Pa, upravo skoro njih deset su i potpisnici pisma, čime su se samooptužili! „Malo mačku teleća glava!“. I da to traje deset godina, dakle iz vremena dok su „malomačkovci“ bili u srednjoj školi. Bila djeca vidovita i još kao maturanti su bolje bacali kašike od vidovite Dževahire!
Samojavljatelji su naveli kako se ne poštuju protokoli itd., da se prijavi jedan, a operiše drugi ljekar. Oni pišu kako je njihova klinika kao epidemija koja prijeti drugim klinikama. Naime, ona nema vlastiti septični prostor, već operativni prostor dijeli sa neurohirurgijom i kardiohirurgijom. Kad k tome dodamo i opisne radnje s povredama šake, što će reći nestručne, onda je kraj pisma u kojem ne pominju nijedno ime, ali se prepoznaju osobe prema kojima su upućene „stručne“ kritike. Oni i pozivaju na njihovu smjenu i sve će biti med i mlijeko. To traži i onaj koji je bez mišljenja stručnog konzilija izvršio amputaciju prsta jednog pacijenta. Doduše, ni šef Klinike, primarijus dr. Adi Rifatbegović, koji je za četiri godine u Ratnoj bolnici u Vražićima obavio više od pet stotina hirurških zahvata, nije pitao stručni konzilij!
Onda samojavljatelji i samojavljateljke pišu spisak adresa na koje su upućivali svoje pritužbe. Niko im nije odgovorio. Čak ni Uprava UKC-a. I sam generalni direktor im nije odgovorio. Zaboravili su da kažu kako se njemu nisu ni žalili. Imaju ljudi preča posla. Iako se njemu nisu žalili, smatraju ga odgovornim za stanje na Klinici i u Centru. Naravno, svoje smatranje ničim ne dokazuju. Smatraju da je najbitnije da odu oni koje prozivaju. Kako bi oni došli. Oni, sinovi i kćeri nekadašnjih rektora Univerziteta i profesora Medicinskog fakulteta, što znači da u medicini žele primijeniti nasljedno pravo! Na njihovu žalost, nasljedno pravo u medicini ne važi.
Spisak potpisnika javnojavljanja znamo. Znamo da su potpisnici i dvojica liječnika koji nisu uposlenici Klinike, već specijalizanti. Znamo i to da spisak imaju i odgovorni disciplinski organi UKC-a! Oni će brzo reagovati jer je u pitanju ugled UKC-a u zemlji i inostranstvu. A on nije mali. (E. Avdić)