Više nema nikakvih dilema: cilj lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika jeste da se vrati na poziciju premijera Vlade Republike Srpske. To je obznanio na jednom predizbornom skupu i objavio na društvenim mrežama. Rekao je: „Ovaj mali (Draško Stanivuković, op. a.) dreči tamo ‘sigurno premijer’, a jedino što je sigurno jeste da neće biti premijer. Nema matematike, nema ničega, a na kraju — šta bih ja radio.”
Jedini način da ponovo sjedne u premijersku fotelju, pored povoljnog izbornog rezultata njegove stranke, jeste da Predsjedništvo BiH, u kojem bi bile Željka Cvijanović (SNSD) i Darijana Filipović (HDZ), donese odluku o njegovom pomilovanju.
Mogu li Cvijanović i Filipović pobijediti u utrci za državno Predsjedništvo? Imaju velike šanse, pogotovo Cvijanović, jer su joj protivkandidati Nebojša Vukanović (Za pravdu i red) i Marinko Božović (Srpska demokratska stranka), koji nemaju jaku stranačku infrastrukturu. Premda Vukanovića ne treba potpuno potcijeniti. Što se tiče hrvatskih kandidata, prema nekim anketama Filipović je u prednosti u odnosu na Zdenka Lučića, iza kojeg stoji pet stranaka s hrvatskim prefiksom. S njima je na listi i Slaven Kovačević, koji ima manje šanse, budući da će se bošnjački glasovi vjerovatno rasporediti na četiri kandidata iz reda Bošnjaka.
Bez obzira na to ko bio član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka u novom sazivu, pomilovanje Dodika ne bi mogao zaustaviti jer Predsjedništvo može donijeti odluku preglasavanjem (2:1) u slučajevima „vršenja drugih funkcija koje mogu biti potrebne za izvršenje njegovih dužnosti, a koje mu može dodijeliti Parlamentarna skupština ili za koje se slože entiteti”. Pomilovanje je „izvršenje dužnosti” koje je Predsjedništvu dodijelila Parlamentarna skupština BiH donošenjem Zakona o pomilovanju BiH.
(Umjesto u zatvor mogao bi ‘doskočiti’ do fotelje premijera RS – Milorad Dodik Baja – Foto: CH)
Podsjetit ću da je Milorad Dodik pravosnažnom presudom Suda Bosne i Hercegovine od 1. avgusta 2025. godine, zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika, kažnjen zatvorom od jedne godine i zabranom obavljanja funkcija u institucijama vlasti od šest godina. Dodik je Sudu BiH uplatio 36.500 KM i tako otkupio zatvorsku kaznu, te sada očekuje da će mu predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragan Čović, s kojim je dugo u koaliciji, pomoći da bude pomilovan. Pomažući Dodiku, lider HDZ-a omogućava mu da radi protiv ulaska BiH u Evropsku uniju, dok se Čović verbalno navodno zalaže za EU. Ili, što bi se reklo — jedno govori, drugo radi.
Zbog ugrožavanja Mirovnog sporazuma iz Dejtona i podrivanja stabilnosti Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik bio je pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država nešto više od osam i po godina (od januara 2017. do oktobra 2025.), a skinute su mu jer je obećao da će biti konstruktivan. Nažalost, nastavio je po starom i već je dobio upozorenje Ambasade SAD-a u BiH da bi mu sankcije ponovo mogle biti uvedene. Njegovi destruktivni potezi i retorika u Washingtonu se tumače kao direktno kršenje uslova pod kojima su mu kaznene mjere prethodno uklonjene. Indikativno je da Dodika kritikuju ne samo kongresmeni i senatori iz Demokratske stranke nego i pojedini iz Republikanske.
Ako bi Dodik doista bio pomilovan i vraćen na funkciju, onda bi se izgubila svrha kažnjavanja i potvrdilo da je politika moćnija od pravosuđa. Naime, prema pravnoj teoriji, izricanje kazni usmjereno je na sprečavanje budućih krivičnih djela, čime se javnosti šalje poruka da se kriminal ne isplati. Strah od kazne treba odvratiti ostale građane od činjenja krivičnih djela ili prekršaja. Onima koji planiraju Dodikov povratak u Vladu RS-a očigledno nije važna poenta kažnjavanja, nego da mu se ispuni želja da ponovo ima legitimitet u organima entiteta.
Dodik je i kao predsjednik SNSD-a vrhovni u Republici Srpskoj, dakle ono što je bio i prije kazne — odlučujući faktor u tom entitetu. Za sve se pita, o svemu odlučuje sam ili preko svojih stranačkih predstavnika u Narodnoj skupštini i Vladi. Izdigao se iznad predsjednika RS-a Siniše Karana i premijera Save Minića, koji su mu omogućili stranačku samovladu. (Piše: Đuro KOZAR, novinar i politički analitičar)