Dosje: Pad zločinca Ratka Mladića

Pojedini mediji i ličnosti pokušavaju rehabilitovati generala Ratka Mladića, ali se činjenice o njegovim zločinima ničim ne mogu osporiti

Piše: Đuro KOZAR, novinar i vojnopolitički analitičar

kolumna, Kozar
(Piše: Đuro KOZAR, novinar i politički analitičar)

Poslije vijesti o smrti generala Ratka Mladića, osuđenog zbog ratnih zločina na kaznu doživotnog zatvora, beogradski mediji pod kontrolom vlasti Srbije nastoje da zločinca rehabilituju i prenesu narativ o njegovoj navodnoj nevinosti. Kao, on je žrtva  međuanarodnog pravosuđa. Urednik Političke rubrike dnevnog lista Politika Bojan Bilbija u iznošenju neistina i insinuacija otišao je toliko daleko tvrdeći na Prvoj TV da je Mladić osuđen bez dokaza?!  List u kojem radi nije pratio suđenje Mladiću, pa on možda nije znao o činjenicama koje su teretile optuženog, ali to ga ne opravdava da izmišlja i bruka nekad ugledni list. .

Kad pominjem izvještavanje s procesa Mladiću onda želim istaći kolegu iz Novinske agencije Beta Radošu Milutinovića koji je vrlo profesionalno pratio dešavnja u sudnici, posebno potresna svjedočenja ljudi koji su nekim slučajem ostali živi. U vrijeme tog suđenja bio sam urednik u Radiju Federacije BiH koji je prenosio Milutinovićeve izvještaje, a kad smo se kasnije upoznali u Sarajevu ispričao mi je da su neki u Beogradu njegovo objektivno izvještavanje iz Tribunala smatrali pristrasnim, a on im je rekao da se istina ne može sakriti,

Urednik Politike Bilbija i njemu slični morali bi znati da su međunarodne sudije Haškog tribunala ličnosti s velikim znanjem i pravosudnim iskustvom tako da su presudu Mladiću donijeli na temelju validnih dokaza. Nizozemski sudija Alfons Ori je naglasio da zločini obuhvaćeni presudom Ratku Mladiću spadaju u “najstrašnije poznate čovječanstvu”. Doduše sudija Priska Matimba Noambe iz Zambije prilikom presuđivanja izdvojila je svoje mišljenje, ali je većina sudija Pretresnog vijeća glasala za doživotni zatvor i to je Apelaciono vijeće Tribunala potvrdilo. Zašto je Noambe glasala drugačije nikad nije htjela objasniti, ali ima onih koji misle da je bila instruirana.

Glavni tužitelji koji su vodili tim optužbe na suđenju Ratku Mladiću u Hagu bili su Dermot Grum i Piter Mekloski, u završnoj fazi postupka istaknutu ulogu imao je tužitelj Artur Traldi, dok je cijeli tim djelovao pod vodstvom glavnog haškog tužitelja Serđa Bramerca. Oni su u fazi dokaznog postupka Tužiteljstva saslušali 592 svjedoka među kojima je bilo i onih ličnosti koje su u ratu jedva izmakli smrti, kao i rodbine žrtava. Pretresnom vijeću predočeno je oko 10.000 pisanih dokaza. Pravilnik Tribunala omogućavao je da se činjenice koje su već pravomoćno presuđene u drugim predmetima (npr. u suđenjima Radovanu Karadžiću, generalima Stanislavu Galiću ili Dragomiru Miloševiću) prihvate kao dokazane bez potrebe za ponovnim izvođenjem svjedoka.

Mladićevi advokati bili su Branko Lukić i Dragan Ivetić iz Beograda, dok je u ranijoj fazi suđenja kobranilac bio i Miodrag Stojanović iz Bijeljine. Oni su na suđenju ispitali 208 svjedoka i priložili pisane izjave još 214 osoba. Odbrana je izvela brojne bivše oficire Vojske Republike Srpske, političkе dužnosnike, vještake i svjedoke događaja s ratišta u Sarajevu i Srebrenici s ciljem da ospore navode optužnice. Nisu u tome uspjeli, jer su na unakrsna pitanja tužitelja, neke događaje svjesno prešutkivali ili su bili kontradiktorni. U korist Mladićeve odbrane svjedočio je i Milorad Dodik koji je u sudu bio 2015. godine.

(Krvnik Ratko Mladić u Srebrenici, jula 1995. godine – Foto: Arhiva)

Haški sud utvrdio je Mladićevu kaznenu odgovornost kroz sudjelovanje u četiri udružena zločinačka pothvata, a to su: (1) genocid nad oko 8.000 Bošnjaka Srebrenice na više lokacija; (2) zločini protiv čovječnosti u 15 općina u BiH; (3) teror nad građanima Sarajeva koji su četiri godine bili u blokadi i (4) zarobljavanje pripadnika UNPROFOR-a kao talaca. Sudsko vijeće je Mladića oslobodilo optužbe za genocid počinjen 1992. godine u šest bosanskohercegovačkih općina (Prijedor, Sanski Most, Ključ, Kotor Varoš, Foča i Vlasenica), jer se nije uvjerilo da je bila genocidna namjera uništenja etničke skupine na tim prostorima.

U brojnim javnim reakcijama u Federaciji BiH i u izjavama udruženja žrtava istaknuta je važnost da je osuđenik Ratko Mladić preminuo iza rešetaka. Predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Hagu Gracijela Gati Santana odbila je sve zahtjeve Mladićeve odbrane za njegovo privremeno puštanje na liječenje u Srbiju. Obrazložila je da mu se u pritvorskoj bolnici u Hagu pruža cjelovita i adekvatna palijativna njega tako da su potpuno neutemeljene tendenciozne teze da mu je prekinuto liječenje i da je zbog toga umro. (Piše: Đuro KOZAR. novinar i vojnopolitički analitičar)

Podijeli

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *