Dosje: Od autonomije do anarhije u RS

Političku retoriku u Bosni i Hercegovini stalno prate rasprave o tome da li je BiH u Dejtonskom sporazumu uređena na najbolji način, budući da se postavlja pitanje – šta ona jeste, a šta nije. Organi u Federaciji BiH žele funkcionalnu državu u kojoj niko ne bi bio ugrožen, a vlast Republike Srpske htjela bi da se važni procesi završavaju u tom entitetu, a ne na nivou BiH. Prema državnom Ustavu, entiteti doista imaju visoku političku, zakonodavnu i kulturnu autonomiju unutar BiH i to nije sporno, ali je nedopustivo takvu odrednicu izražavati antidržavnim postupcima, kao što to rade u RS-u. Entiteti su po Ustavu BiH niže administrativne jedinice, podređeni državi Bosni i Hercegovini, ne mogu postojati izvan nje i nemaju atribute državnosti.

Državni kontinuitet

Članica Predsjedništva BiH iz srpskog naroda Željka Cvijanović, koja je ponovo kandidovana za ovu funkciju, nedavno je u jednoj banjalučkoj TV emisiji rekla da je prioritet Republike Srpske očuvanje njene visoke autonomije koju ima prema Ustavu i kojom se ne ugrožava BiH kao zajednica u kojoj funkcioniše. Bosna i Hercegovina nije državna zajednica, kako je pokušava preimenovati Cvijanović, nego suverena, nezavisna i cjelovita država. Pojam “državna zajednica” ne pominje se ni na jednom mjestu u Ustavu BiH; štaviše, prvi član najvišeg pravnog akta BiH definira kontinuitet pravnog postojanja Bosne i Hercegovine.

Riječ je o narativima kojima se negira historijski kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine i promiče teza da je BiH “državna zajednica” entiteta sastavljena u Dejtonu. Međutim, Bosna i Hercegovina postojala je i prije Dejtonskog sporazuma, te se u Ustavu, koji je njegov dio, jasno potvrđuje njen međunarodnopravni kontinuitet. Dejtonskim sporazumom unutrašnja organizacija BiH jeste promijenjena na način da se država sastoji od dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske – koji jesu autonomni, ali ne i nezavisni.

Državni kontinuitet BiH, prema analizi stručnjaka za ustavno pravo Kasima Trnke, ima neprekinutu pravnu i historijsku liniju koja seže od srednjovjekovne Bosne, preko obnove državnosti u socijalizmu, sve do međunarodno priznane nezavisnosti i modernog dejtonskog ustavnog poretka. On ističe da je ZAVNOBiH iz 1943. godine ključni moderni događaj u kojem je obnovljena državnost BiH, a njene historijske granice potvrđene. Tim odlukama Bosna i Hercegovina je definirana kao ravnopravna republika unutar jugoslovenske federacije. Odlaskom iz SFRJ putem referenduma 1992. godine, BiH je potvrdila svoj kontinuitet kao nezavisna i suverena država u postojećim granicama, što je verificirano međunarodnim priznanjem.

BiH vlasnik imovine

Pod visokom autonomijom u Republici Srpskoj podrazumijevaju upravljanje javnim finansijama, šumama, vodama, poljoprivredom i prostornim planiranjem, čime se u suštini nastoji eliminisati država BiH kao vlasnik imovine. Diplomirani inženjer geodezije Muharem Cero ističe da status državne imovine nije riješen u Dejtonu 1995. godine, kako pogrešno tvrdi vlast u Republici Srpskoj, nego je samo podijeljena teritorija. Regulisanje državne imovine predstavlja jedan od ciljeva i uvjeta za završetak međunarodne supervizije u BiH. Dejtonski sporazum i državni Ustav ustanovili su Bosnu i Hercegovinu kao nasljednicu nekadašnje Republike BiH i kao jednu od zemalja nasljednica bivše SFRJ.

Ustavni sud BiH potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao titulara državne imovine, a sveobuhvatno i održivo rješenje za raspodjelu imovine između države i drugih nivoa vlasti trebalo bi usvojiti u Parlamentarnoj skupštini BiH. Svaka država, pa i naša, da bi bila kompletna mora imati svoju imovinu, a ona se može koristiti u oba entiteta.

Nakon što je visoki predstavnik donio zakon o zabrani korištenja državne imovine, najgore su prošle lokalne zajednice i država Bosna i Hercegovina, jer nema novih investicija i projekata. Naprimjer, ako treba da se radi put, pruga ili neki drugi objekt, sve zalazi u državnu imovinu koja je blokirana. Po nekim informacijama, zakon o državnoj imovini u fazi je dorade i završetka kako bi se našlo rješenje kojim bi svi bili zadovoljni, ali establišment u RS-u o tome uopće ne želi razgovarati.

Očekuje se da bi visoki predstavnik, bez obzira na to ko to bio, mogao ponuditi Vijeću ministara prijedlog ovog zakona, jer mi to sami ne možemo riješiti. Mogla bi i Parlamentarna skupština BiH kad bi se došlo do kompromisa, ali to je neizvjesno. (Piše: Đuro KOZAR, novinar i politički analitičar)