Dobro je biti u NATO-u, jer to članstvo ima mnogo prednosti, ali po tome koliko Bosna i Hercegovina odvaja za odbranu iz bruto domaćeg proizvoda kao kandidat mnogo smo udaljeni od tog vojnog saveza. S izdvajanjem od svega 0,9 posto BDP-a za odbranu isuviše smo daleko i od ranijeg cilja od 2 posto, a 5 procenata je čista fantastika. Za sektor odbrane u BiH se izdvaja tek oko 400 miliona KM godišnje, odnosno približno 200 miliona evra, a NATO zahtijeva barem dvostruko više.
Moglo bi se i u BiH izdvajati 2 posto iz BDP-a za odbranu, ali bi to značilo da se državni rashodi racionalizuju i da se prestane krasti kao sada što se krade. Uostalom, novca ima, jer su prihodi od indirektnih poreza u 2025. godini u BiH iznosili 12 milijardi i 177 miliona KM, a nakon svih ovih poskupljenja bilans na kraju 2026. biće još veći.
Tako da nam za sada ostaje samo Partnerstvo za mir – da jačamo svoje oružane snage, opremamo se iz donacija, najviše od SAD-a i Turske i da se na poligonima u BiH i inostranstvu uvježbavamo s članicama NATO-a i partnerima.
Ranije se mislilo da finansijski trošak sam po sebi nije primarna prepreka za članstvo Bosne i Hercegovine u NATO-u i da su glavni izazovi politički konsenzus i unutrašnje reforme, ali sada je povećani postotak iz BDP-a ono što nam kandidovanje čini nemogućim.
Na samitu NATO-a održanom prošle godine u Hagu američki predsjednik Donald Tramp odredio je da članice plaćaju 3,5 posto za čisto vojne potrebe i 1,5 procenata za infrastrukturu potrebnu za odbranu. Na tom skupu svi su formalno prihvatili ovo povećanje, ali se pokazalo da provođenje te odluke ne ide lako.
Španski premijer Pedro Sančez je i na nedavnom samitu NATO-a u Ankari ponovio da njegova zemlja istrajava protiv odluke Alijanse o 5 posto izdvajanja za odbranu iz svog budžeta uz obrazloženje da sigurnosni ciljevi moraju biti uravnoteženi s ekonomskom stabilnošću i socijalnom potrošnjom. Iz Madrida ističu da je Španija već značajno povećala proračun za odbranu, utrostručivši vojna ulaganja od 2018. godine kako bi dostigla 2 posto BDP-a.
Trump je rekao da će SAD, zbog takvog odbijanja, prekinuti sve ekonomske odnose sa Španijom i uvesti joj embargo. Dodao je da Španija neozbiljno shvata svoje obaveze jer se oslanja na sigurnosne garancije koje joj pruža njen geografski položaj u južnoj Evropi, rekavši da zemlja dobija zaštitu jednostavno zbog načina na koji je smještena, ali da se odbijanjem većeg finansiranja odbrane udaljava od „američkog sigurnosnog kišobrana“.
Za razliku od Španije, Crna Gora koja je u NATO-u od 2017. godine, kao najmanja članica sa 2.400 vojnika, izjasnila se za 5 procenata, ali je dodala da će to teško ići budući da je i 2 posto dosegla tek ove godine. Ukoliko do 2035. ispoštuje NATO-ovu odluku o 5 posto iz BDP-a, Crna Gora bi morala povećati vojni budžet za više od 300 milijuna eura u odnosu na ovogodišnji što će, kako ističu u Podgorici, teško ići.
Međutim, ima onih članica NATO-a koje zaostaju, bilo zbog toga što ne troše dovoljno ili zato što nisu na vjerodostojnom putu da ispune obaveze. Tri zemlje – Albanija, Češka i Slovenija – koje bi ove godine mogle pasti ispod ranijeg cilja o izdvajanju 2 posto iz BDP-a, vjeruje se da će biti pod pojačanim pritiskom SAD-a. Zanimljiva je situacija u Slovačkoj koja je u prošloj godini iz BDP-a izdvojila 2 posto za odbranu, ali budući da ovogodišnji proračun iznosi oko 2,8 milijardi američkih dolara, taj postotak bi mogao biti oko 1,74, jer je prednost data izgradnji bolnica.
Zamjenik ministra vanjskih poslova Josip Brkić u intervjuu Oslobođenju kazao je da nema informacija o tome da se u NATO-u vode bilo kakvi razgovori o primanju BiH u članstvo i da nema naznaka o nekom pozivu. To bi se moglo dogoditi samo onda kad program reformi koje je pripremila Komisija za saradnju s NATO-om, čiji je Brkić predsjednik, bude implementiran, a to zbog nedostatka konsenzusa ide vrlo sporo.
Vlast u Republici Srpskoj koja je protiv NATO-a, povećanjem pomenutog finansiranja dobija nove argumente za opstrukcije kako naša država ne bi ušla u to članstvo. Oni uplašeno govore „ko će to plaćati“, a ne pominju činjenicu da sloboda košta i da je zemlja pod „kišobranom“ NATO-a najsigurnija za investiranje.
U RS-u se pogrešno uzdaju u Rusku Federaciju koja je daleko od Zapadnog Balkana, opterećena agresijom koju vrši u Ukrajini i ima sankcije Evropske unije i Amerike. I onda uzimaju kredite da bi vratili ranije kredite po visokoj stopi i do opštih izbora sačuvali socijalni mir. (Piše: Đuro KOZAR, novinar i vojnopolitički analitičar)