Ovo su sasvim logične posljedice neprincipijelnosti i licemjernosti svih glavnih protagonista potpuno promašenog projekta “Moja adresa Srebrenica”, među kojima je jedan od vodećih i Ćamil Duraković.
Jednostavno, glasačima koji su glasali i odbacili bojkot izbora, tj. “o sebi, pri sebi”- obični svijet srebrenički, čija je stvarna adresa u Srebrenici i oko nje, vjerovatno je navrh glave već četvrt vijeka poluprivatnih daljinskih premudrih projekcija i dilova “visoke politike”, koja je do sada uvijek, i u pravilu, pucala po njihovim leđima.
Uostalom taj cijeli profani sitnopolitikantski projekat bojkota izbora u Srebrenici, upravo je postizborno direktno i konačno kompromitirao sam Duraković, prihvatanjem pozicije predsjedavajućeg Skupštine.
Faktički, vodeći protagonist bojkota izbora Ć. Duraković je prihvatio politički mandat vijećnika, a naknadno i Predsjedavajućeg skupštine, omogućen glasovima striktno onih koji su bili njegovi politički oponenti, tj. onih protiv bojkota izbora koji je on propagirao i zastupao.
Prihvatajući zvanično takvu vrstu političkog antilegitimiteta, kao svoj sopstveni, počinio je apsolutno javni politički suicid, pretvarajući se u moralnu nakazu, posebno, što se nikada javno nije “posuo pepelom” i priznao besmislenost avanture “moja adresa Srebrenica”. Naravno, mogao je lakonski, i etički besprijekorno, jednostavno odbiti mandat.
I u tom kontekstu, primitivno i odvratno sataniziranje novog predsjedavajućeg S. Tursunovića (SzBiH), Ćamilovog sudruga sa zajedničke liste, dalje je guranje političke Srebrenice još dublje u mirnodopski džehenem politikanstva okrutno naslonjenog na genocid, kao univerzalni, nepotrošivi džoker u samoubilačkoj igri bez kraja i konca.
Ispada da su “izdajnici” oni koji su se od početka do kraja držali principa da treba glasati i učestvovati u političkom životu Srebrenice, u odnosu na one koji su bili protiv toga, a pokupili su “fotelje” i izigravaju pseudoheroje, kao i uvijek do sada.
Pa, nije valjda da je jedini “legitimni” Bošnjak Ćamil Duraković, uz Ahmetovića, i širi politički krug ljudi oko njih, koji su cijelu svoju postratnu lično materijalnu i političku egzistenciju izgradili na tupavim kafanski sklepanim igrokazima i zluopotrebama tipa “moja adresa (nije) Srebrenica” i sl., a u stvari, potez Tuzla-Sarajevo. A, da su svi drugi i treći, samo “izdajnici i prodane duše”, kao sada nesretni Tursunović.
Za svo to vrijeme običan svijet, koji neće, ili nema, gdje da ode, prepušten je na milost i nemilost tegoba svakodnevne borbe za golo preživljavanje. Pa i onima tipa famozne “maline” i sl. (Piše. Derviš ČIČKO)
Čestitke g. Dervise za odličan komentar i pogodak u sridu. Ovi SDA otpadnici su kao protiv legitimnih Hrvata, a sami koriste 30 godina istu legitimnu mantru.