Ukupna stopa fertiliteta u Evropskoj uniji, koja pokazuje broj živorođene djece po ženi, pala je na najniži nivo u više od šest decenija. Stopa se gotovo prepolovila u proteklih 60 godina, pala je sa 2,62 u 1964. na 1,34 u 2024. godini. Kada su u pitanju zemlje regije Zapadnog Balkana i bivše Jugoslavije zabilježene su zavidno dobre stope u odnosu i na neke od razvijenih evropskih zemalja, a u jednom statističkom segmentu Bosna i Hercegovina prednjači ispred svih.
Ukupna stopa fertiliteta uveliko varira širom Evrope u 2024. godini, a kretala se od 1,01 na Malti do 1,72 u Bugarskoj unutar EU.
Euronews u analizi donosi podatke o tome koje zemlje imaju najvišu i najnižu stopu ukupnog fertiliteta (TFR) u Evropi? Koje zemlje su zabilježile najveći pad stope fertiliteta? Koji faktori uzrokuju ovaj pad?
Prema podacima Svjetske banke, ukupna stopa fertiliteta (TFR) u EU je ispod nivoa zamjene od 2,1 živorođene djece po ženi od sredine 1970-ih, piše N1.
EU nije sama: Globalni pad nataliteta
“Ono što primjećujemo u EU u smislu smanjenja ukupne stope plodnosti (TFR) uglavnom je ono što bi se očekivalo na osnovu teorije demografske tranzicije, prema kojoj pristup obrazovanju, kontracepciji i nizu drugih kovarijanti utiču na trendove fertiliteta i sastav stanovništva tokom vremena”, rekao je portparol Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Evropu za Euronews Health.
Glasnogovornik je naglasio da EU nije izolovan slučaj.
Predviđa se da će se broj zemalja i teritorija širom svijeta sa ukupnim koeficijentom stope zamjene (TFR) ispod nivoa zamjene od 2,1 povećati sa oko polovine u 2018. godini (103 od 204) na 155 do 2050. godine, a na 198 do 2100. godine, što će premašiti 97 posto.
Među oko 40 evropskih zemalja na listi, sve su ispod ovog nivoa od 2024. godine, prema podacima Eurostata. Crna Gora ima najvišu stopu nataliteta od 1,75, a slijede Bugarska (1,72), Gruzija (1,69), Albanija i Srbija (obje 1,64). Bosna i Hercegovina se smjestila odmah iza Slovenije (1,52), s postotkom od 1,49, a ispred Hrvatske (1,46) i Sjeverne Makedonije (1,44).
Francuska ima najviše stope nataliteta među vodećim ekonomijama
Francuska ima najvišu stopu nataliteta među glavnim evropskim ekonomijama, sa 1,61. Ujedinjeno Kraljevstvo (1,56) je blizu tog nivoa, iako su najnoviji dostupni podaci iz 2023. godine i mogu biti niži za 2024. U Engleskoj i Velsu, stopa je niža i iznosi 1,41, prema podacima ONS-a.
Njemačka je tek nešto iznad prosjeka EU sa 1,36. Španija (1,10) ima najnižu stopu nataliteta ne samo među najvećim ekonomijama, već i drugu najnižu u cjelini, a odmah iza nje slijedi Italija (1,18).
U Turskoj, najmnogoljudnijoj zemlji među članicama EU i zemljama kandidatkinjama, stopa nataliteta iznosi 1,48 nakon značajnog pada u posljednjoj deceniji.
U nordijskim zemljama, Island (1,56) ima najvišu ocjenu, a slijede Danska (1,47), Norveška (1,45) i Švedska (1,43). Finska (1,25), međutim, ima nižu stopu, koja je ispod prosjeka EU.
Između ostalih zemalja, broj živorođene djece po ženi je 1,47 u Irskoj, 1,44 u Belgiji, 1,41 u Mađarskoj, 1,31 u Austriji, 1,24 u Grčkoj i 1,14 u Poljskoj.
Zašto se stope nataliteta razlikuju širom Evrope?
“Objašnjenje međunacionalnih razlika u natalitetu ostaje izazovno, posebno zato što se čini da su mnogi faktori koji su ranije objašnjavali varijacije između zemalja oslabili posljednjih godina”, rekla je dr. Julia Hellstrand sa Univerziteta u Helsinkiju.
“Na primjer, nordijske zemlje sa relativno velikodušnim porodičnim politikama također su iskusile vrlo snažan pad nataliteta, što ukazuje na to da sama politička podrška ne može objasniti trenutne trendove”, dodaje.
Da li politike pomažu u održavanju visokih stopa nataliteta?
Portparol SZO za Evropu istakao je da, osim obrazovanja i pristupa kontracepciji, faktori vezani za pristupačno stanovanje, veličinu stambenog prostora, hipoteku, troškove rođenja i odgoja djeteta, sposobnost usklađivanja posla i rađanja djece, između ostalih socio-ekonomskih faktora, utiču na reproduktivne odluke ljudi.
Mnoge vlade su implementirale multisektorske i/ili raznolike politike kako bi omogućile ljudima da ostvare svoje preferencije u pogledu plodnosti. Primjeri su, između ostalog, direktna plaćanja za rađanje djece, poreske olakšice, subvencionirana briga o djeci u ranom djetinjstvu i roditeljsko odsustvo.
“Međutim, dokazi o obimu i konzistentnosti efekata ovih intervencija na ukupni stopu remisije (TFR) širom Evrope su nesigurni”, rekao je portparol.
Razlika u godinama pri prvom rođenju djece širom Evrope
Hellstrand je također istakao da je u sjevernoj i zapadnoj Evropi pad fertiliteta ispod nivoa zamjene i odgađanje rađanja djece započelo ranije, već 1960-ih, te da te zemlje sada imaju relativno visoku prosječnu dob pri rođenju prvog djeteta.
Nasuprot tome, mnoge istočnoevropske zemlje su kasnije iskusile ove promjene i još uvijek imaju tendenciju da imaju nešto nižu prosječnu dob pri rođenju prvog djeteta.
Promjena stope fertiliteta u posljednjih 10 godina
Posmatrajući kako su se stope nataliteta mijenjale tokom protekle decenije, od 2014. do 2024. godine, samo nekoliko zemalja je zabilježilo porast, dok su mnoge doživjele značajan pad. U EU je pala sa 1,54 na 1,34, što je pad od 0,20 u apsolutnom iznosu.
Turska se ističe s najvećim padom, za 0,69 u apsolutnom iznosu, ili 32 posto, padajući sa 2,17 na 1,48. Nedavni članak Euronews Healtha pod nazivom “Zašto Turska bilježi najveći pad nataliteta u Evropi u posljednjoj deceniji?”, detaljnije je analizirao ovu temu.
Pad je također premašio 0,35 u nekoliko zemalja, uključujući Finsku i Litvaniju (obje po 0,46), Švedsku (0,45), Irsku (0,42), Latviju (0,41), Francusku (0,39), Island i Maltu (obje po 0,37) i Estoniju (0,36).
“U Finskoj je natalitet doživio jedan od najoštrijih padova u Evropi, što se često smatra zbunjujućim s obzirom na relativno snažan okvir porodične politike zemlje”, rekao je Hellstrand.
“Ideali bez djece postali su uobičajeniji”
Navela je da je između 2010. i 2024. godine pad fertiliteta prvenstveno uzrokovan smanjenjem broja prvorođenih, što čini otprilike 82 posto ukupnog smanjenja.
“Istovremeno, ideali bez djece postali su češći, iako podaci anketa ukazuju na to da mnogi pojedinci i dalje imaju manje djece nego što bi idealno željeli”, dodala je.
Apsolutno smanjenje iznosilo je 0,27 u Velikoj Britaniji, 0,22 u Španiji, 0,20 u Italiji i 0,15 u Njemačkoj.
“Neke zemlje, poput onih u južnoj Evropi, već imaju tako nisku stopu nataliteta da im je teško da je još više smanje”, rekla je profesorica Eva Beaujouan sa Univerziteta u Beču za Euronews Health.
U istom periodu, Bosna i Hercegovina je zabilježila najveći porast, od 0,21, a slijede Srbija (0,18), Portugal (0,17) i Bugarska (0,10).
Beaujouan je izjavila da su stope nataliteta ciklično niske u evropskim zemljama od 20. vijeka. “Ipak, brzina pada u zemljama sa ‘višim’ natalitetom (nordijske zemlje, Francuska itd.) je neuobičajena”.
Povećani standardi roditeljstva
To je pripisala kombinaciji razloga: Prvo, ljudi su se navikli da svojoj djeci pružaju pristojne životne uslove i dobro obrazovanje. Standardi roditeljstva su se povećali, i emocionalno i finansijski.
“Međutim, kada se suoče sa rastućom neizvjesnošću u vezi sa budućnošću (npr. nekoliko ratova i inflacija) i vlastitom finansijskom nestabilnošću, budući roditelji možda više neće osjećati da mogu ponuditi najbolje mogućnosti više od jednog djeteta i mogu se odlučiti za čekanje”, rekao je Beaujouan.
Drugo, u većini društava i dalje je teško uskladiti zahtjevan posao s odgojem djece. Treće, ljudi rađaju djecu kasnije u životu. Ovo odgađanje doprinosi privremenom smanjenju stope nataliteta.
Portparol SZO za Evropu sugerisao je da fokusiranje na trendove ukupnog broja djece (TFR) tokom kratkog vremenskog perioda, kao što je 10 godina, nije uvijek korisno jer na takve podatke mogu uticati vremenski šokovi (na primjer, pandemija COVID-19 i rezultirajuća ekonomska neizvjesnost) koji mogu uticati na vrijeme porođaja, ali imaju ograničen uticaj na ukupan broj djece koju osoba ima tokom života.