Upravo kako se agresivnim, pokazalo se i ubilačkim, javnim šlamperajem nemara i ekstremne lokalne komunalne nebrige, likvidirala na spavanju u “Domu penzionera” velika grupa starih i nemoćnih ljudi, tako se sada identičnim metodama birokratskih kristijanija pokušavaju zamesti tragovi tog neljudskog zla.
Čini se da je na djelu sumanuta ideja da se formalno administrativno, a zatim i fizički likvidira i eliminira iz naše svijesti i vidokruga i sama zgrada Doma. Dakle, poginuli ljudi su pod zemljom i gotovo niko nije kriv niti odgovoran – no sikiriki, a ako nema ni zgrade Doma penzionera, onda se ništa se nije niti dogodilo: nije se imalo gdje dogoditi. Sve ostalo je prepušteno neminovnosti melanholije zaborava „kratkog pamćenja“.
Ali, nakon tih žalosnih događanja, Javna ustanova “Dom penzionera” Tuzla jeste postala stvarni ogledni primjer i ugaoni kamen jeze stanja našeg javnog morala, mjera saosjećanja i ljudskosti, a ponajprije i lakmus papir uopšte i egzistiranja pravne države kod nas i civilizacijskog postignuća “jednakosti građana pred zakonom”. Ono što se ovih sedmica i dana odigrava pred našim očima u vezi sa hinjskim birokratskim poigravanjem formalnim pravnim statusom ove, navodno, i socijalne ustanove, potpuno je nezamisliva institucionalna promiskuitetna prostitucija, ponajprije lokalne ohole gradske ostrvljene birokracije, ali očigledno i monstruozno koordinirano sa Ministarstvom za rad, socijalnu politiku i povratak TK, uz administrativni tihi kretenizam Kantonalne uprave za inspekcijske poslove.
Primarno Grad, sa svojim u vaseljeni narcisoidnosti pogubljenim politikoidnim Pater Familiasom, bi najradije, tako barem izgleda, da se Dom penzionera i bukvalno proglasi „ostrvom nedodirljivih leproznih“, te da se, preventivne medicinske higijene radi, spali i uništi ognjem i mačem u prah i pepeo. Sve u javnom antipandemijskom interesu Grada, TK, FBiH, BiH, Evrope, Svijeta, a i šire. Šta je jedan hudi „Dom penzionera“ sa stotinjak i više „osoba treće dobi“ u takvim sferama bjelosvjetskog interesa. Ništa, pa i manje. Ako usputno nije i, kolikogod pomalehna, „dobrodošla žrtva“: i mi smo dio Europe.
Nadalje, famozno Ministarstvo za rad, socijalnu politiku (sic!) i povratak TK je direktno „meritorno asistiralo“ jednom apsolutno kretenskom atavističkom „službenom aktivizmu“ Kantonalne uprave za inspekcijske poslova da, to je teško čak i zamisliti, da izda adekvatno o.g. avgustovski datirano Rješenje o privremenoj zabrani rada JU „Dom penzionera“, na neodređeno vrijeme. Biva, ne ispunjava sve Pravilnikom propisane uslove za obavljanje djelatnosti socijalne zaštite etc.
(Foto: TuzlaLIVE.ba, ilustracija)
Međutim, jedino nije jasno gdje su bili ti isti revnosno dotupavi činovnici, plaćani obilato javnim novcem, u julu 2024.g. kada je stupio na snagu taj isti Pravilnik o uslovima, načinu i postupku utvrđivanja ispunjavanja uslova za obavljanje djelatnosti socijalne zaštite. Vjerovatno u redu da se što prije uguraju blagougodno u neki najbliži šefovski presvijetli anus, kao „ranije preuzetom obavezom“. Dotični Pravilnik je ostao na nefunkcionalnoj osami i njegova neprimjena je indirektno uzrokovala brojne smrti u „Domu penzionera“, pa je kukavičko pranje savjesti, a i inkriminirajućih istražnih zapisnika, sasvim zakašnjelo i suvišno. Da li će ostati i bez posljedica, ostaje da se vidi.
Dakle, „privremena zabrana rada“ na potpuno neodređeno vrijeme „Doma penzionera“ ostavila je de iure preko stotinu naših nemoćnih sugrađana i bukvalno van pozitivnih zakonskih okvira, tj. na pravnoj ledini, uključujući i preostalo osoblje. Šta i kuda dalje, nije preporučeno. I nikom ništa. Doduše, premudro Ministarstvo je blagoglagoljivom narativnom idiotijom umirujuće konstatiralo da „oni nisu nikom naložili izmještanje niti otpust postojećih korisnika“. Drugim riječima, poručeno je „ko vas j..e“.
U stvari, zlehudi korisnici usluga „Doma penzionera“ gurnuti su krvnički i siledžijski od vlasti Grada i TK bez ikakve milosti i saosjećanja preko svake granice civilizacijske socijalne brige društva u blato bezosjećajnosti i krajnje nebrige. Njihov aktuelni status je prokletstvo pozicije individua Homo Sacer-a kasnog Rimskog doba: „prokleti/sveti“ ljudi su bili sankcionirani za najteže prekršaje u društvu time što su ostavljani bez bilo kakvih prava i prepušteni na milost i nemilost svakom ko bi ih susreo, pa i da budu ubijeni bez bilo kakve odgovornosti. U ovom slučaju bez krivnje.
Naravno da će svi dotični pomenuti „bez krivnje“ biti i „spašeni“, baš kao i usluge Javnog gradskog prijevoza u Tuzli, očiglednom tenderskom višemilionskom pljačkom „sve po zakonu“. Slično, zgrada „Doma penzionera“ i pripadajuće građevinsko zemljište biće prodato-poklonjeno, navodno, već dogovorenim „sretnim dobitnicima“ i vrhunskim lafo vakif-dobrotvorima. Prethodno će aktuelni „korisnici usluga Doma penzionera“ biti kojekuda jeftino „rashodovani“, baš kao staro gvožđe i rasklimatani demode namještaj.
I tako dalje i tako dalje, bez medalje. Jedino se zaboravilo da se radi o ljudima, kao što smo i svi mi ostali. Ali, neki od nas i nisu baš ljudi: neki su i „elitni selekcionirani političari“. Vole to i misle da su besmrtni. Sve do jednog dana. (Piše: Derviš ČIČKO, kolumnista)
—————————————————–
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)