Dnevnik: Javni kradljivci izgubljenog budžetskog kovčega

4
809

Uglavnom, tuzlanska javna preduzeća i ustanove su poslovno i organizacijsko nakazno ruglo otvorene zloupotrebe stvarnog javnog interesa Tuzlaka, bezočnim dugogodišnjim šemama politikantskih izbornih parakadrovskih uhljebljenja, pretvorena u svoju klovnovsku antitezu izvornog javno-interesnog smisla sopstvenog formiranja.

Značajan dio njihovnih „običnih“ uposlenika posvećenih svom poslu i zarađivanju „hljeba nasušnog“, neko mora stvarno i raditi, pretvoreni su u direktne, posljedične žrtve ovog nepodnošljivog stanja agonične neefikasnosti i eksponencijalnog zidanja pseudotroškova ogromnošću broja uhljeba-parazita. Generalno se čini da što su već višesezonski izborni rezultati lokalnog SDP-a izborno tanji, toliko je direktno obrnuto proporcionalno masivniji uhljebnički juriš njihovih novokoalicijskih partnera prema budžetskim „džennetskim“ privilegijama.

Famozno Javno preduzeće „BIT“ doo Tuzla, jeste korporacijsko čudo neviđeno, a i paralelno, možda, i najsjajniji falš-dragulj u kruni tuzlanskog gradonačelničkog padišaha Jasmina Imamovića, te svojom višegodišnjom paradoksalnošću poslovne logike, nije još dalo baš ni jasan odgovor šta je od toga uzrok, a šta posljedica. A, možda i jedno i drugo, istovremeno.

Medijski afirmativno bezrazložno prepuhani balon pseudobjelosvjetske IT-misije ovog preduzeća u našoj avliji, u stvari, smiješni je virtualno-digitalni „tigar od toalet-papira“, koji se prigodničarski povremeno pozove da slavodobitno zariče, te se odmah brže-bolje povuče iz javnog opticaja, „da se vlasi ne sjete“, kao najobičnija isprana politička splačina jednokratne upotrebe.

JP „BIT-u“ doo Tuzla građani Tuzle su formalnom „općinarskom“ procedurom povjerili na gazdovanje ogromnom lokalnom imovinom elitnih nekretnina raspoređenih u uže gradskom urbanom epicentru, koje na nekoliko lokacija obuhvataju 2.7 dunuma, tj. 2700 kvadratnih metara, brat-bratu imovinski vrijednih desetak miliona KM.

Navodno, vodeći računa o javnom interesu lokalna politika drži da je zadovoljavajuće u te silne kancelarije, gdje se može „meda laznuti“ s parketa, smjestiti privatnih dvadesetak konspirativnih IT-firmi sa oko 200 uposlenika, koji su direktno i indirektno obilno sponzorirani iz budžeta, nikad pitani za ostvarene poslovne profitne rezultate i td. O objavljivanju javnog registra ovih misterioznih kolaboracionističkih javnih „otimača“ budžeta, naravno, nema niti govora.

O dotičnom doo-korporativnim imovinskim divom skrbe tri izuzetno kvalificirane osobe, direktor i dvoje pravnika, koje godišnje plaćamo 110 hiljada KM, te tročlani Nadzorni odbor sadakom od 14 hiljada KM, uključujući dodatno mizerne 4 hiljadice Odboru za reviziju. Iznajmljivanjem kancelarijskog prostora oprihoduje se oko 180 hiljada KM, kao i neizbježna budžetska injekcija od 65 hiljada KM, kojima se dodaje i finansijski „protočni bojler“ prefakturiranih raznoraznih režijskih troškova i sl.

Sve u svemu, slegne se godišnje oko 430 hiljada KM, uz rashode od 425 hiljada, te se ostvari i zavidan profit od 3 do 4 hiljade „naših para“. Takođe, nije zgorega znati da se dotično troje uposlenika ubijaju od posla, tako da hudi moraju učestvovati i u realiziranju eksterno-internih edukacijsko-promotivnih projekata, koje takođe „simbolički“ kolektivno naplaćuju godišnje i do 23 hiljade KM, uredno plaćajući sve poreze, našim parama. Očito se drži do finansijske discipline i glede privatnih prihoda.

Ali, šućur Allahu dž.š., Covid-milosrdnost našeg gradonačelnika i njegovih vijećničkih pobočnika nema kraja, te je prigodno najavljeno oproštanje ovogodišnjeg plaćanja uredskog najma fantomskim IT-genijalcima i potencijalno pušteno nizvodu cca 180 tisućica markica jedinog realnog prihoda ovog preduzeća. Ima se, može se.

Konačno, uvijek postoji i lijepa strana svake svinjarije i kadrovske politikantske vladalačke kaprofagije, tako da je, evidentna nadnaravno vrhunska poslovna pravnička samoedukacija uposlenika, imala za posljedicu da, navodno, jedan od dva pravnika ekspresno paralelno bude imenovan, vidi čuda, za predsjednika upravnog odbora JZU UKC Tuzla, tj. Bolnice na Gradini. Čini se da se dobar glas poslovne posvećenosti daleko čuje.

Ipak, Tuzla, prije, ili poslije, svega. (Piše: Derviš ČIČKO)

(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

4 Komentari

  1. Točno u pffenig, ali kad pomislim da su ovi hapci tek na desetom mjestu kradljivica našeg novca u JP Tuzle dođe mi da vrisnem.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here