Domaći profesionalni političar Denis Bećirović, jeste ponajgori bezidejni, uškopljeni salonski aparatčik i notorni tipični SDP-karijerista, izašao svojedobno iz kruga kadrovskog kindergartena ispod “Lagumdžijinog šinjela” u epohi, takođe “velikih promjena”.
Sublimiranje kolektivnih tzv. opozicijskih pobjedničkih želja u Denisovoj karijerno-političkoj osobnosti, formalno ni po čemu nije sporno, posebno iz rakursa izbornih makijavelističko-matematičkih pretpostavki.
Denis Bećirović, uz praktičnu i stvarnu organizacijsku potporu “ujedinjene opozicije” na terenu, bez sumnje može glatko poraziti SDA-Baketa & Co. i ta pobjeda na simboličkoj razini bi donijela olakšanje i nadu da se poražavajuće stanje u našem društvu može i mora promijeniti.
Svakako da je ključni problem da, gotovo, svi iz ad hoc sklepanog ideološkog Nosferatu anti-bakirovskog fronta koji nude “ne samo smjenu SDA, nego promjene”, nemaju apsolutno nikakvu argumentaciju da su suštinski reformatorskog backgrounda i dubinskih promjena.
Prava prilika, i početni korak, za promjene jeste izborni poraz aktuelne korumpirane paramafijaške bulumente malignih krvopija urušenog organizma BH-društva i to može biti i svojedobno nastavnik historije iz Simin Hana.
Ostaje velika dilema i vječno pitanje da li će nagoviješteni “pobjednici” znati šta da urade sa žarko željenom pobjedom.
Uvijek do sada, to je bila samo besmislena restauracija novo-starim beskorisnim facama, umjesto racionalne reformacije, bez koje će doći isključivo do dramatičnog ubrzanja socijalnog devastiranja na putu bez povratka.
Konačno, željena pobjeda Denisa Bećirovića, ako kontekstualno “nema boljeg kompromisa”, bez ikakve sumnje, biće vjerovatno zadnja prilika za sveukupnu inventuru i restart-startup, kao ispit uopšte postojanja tzv. opozicije, što god ona bila.
Širokopojasnost i radikalnost predizbornih želja-obećanja prisutnih domaćih političara, po pravilu su bila obrnuto proporcionalna njihovom stvarnom kapacitetu i iskrenosti da ih i ostvare.
Ipak, “događaji će imati posljednju riječ”, kako je to svojedobno ustvrdio fanatično iskreni revolucionar i tragični tvorac sovjetske “Crvene armije” Trocki.
Upravo takva, u našim okolnostima, beskompromisna riješenost za reformatorskim “skokom naprijed” jeste uslov bez koga se ne može.
Nista od njega nek cuva ledja iza mu je bio imamovic
Dok je IVZe, dok hodze otvoreno navijaju za svog Bakira – nema sanse da iko skine Ridjobradog…..nazalost, noorood znoo !
Trebaju nova lica i znanje. Dvije decenije su organima vlasti, ništa ne funkcioniše- obrazovanje, zdravstvo, pravosuđe…