Dnevnik: Amerikanci štite BiH

Predsjednik SAD-a Donald Tramp produžio je sankcije onima koji ruše BiH

Djuo Kozar, novinar, analiticar

(Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)

U jednoj  TV anketi građanin iz Lukavaca na pitanje: kako vidi  budućnost BiH  je odgovorio: “Bosne i Hercegovine je bilo i bit će, jer su Amerkanci uz nas, štite nas i neće dati da nas neko sruši”. U pravu je. Sjedinjene Američke Države već 30 godina, neovisno od toga da li je na njenom čelu republikanac ili demokrat, garantuju suverenitet i teritorijalni integritet BiH. U sklopu tog političkog kontinuiteta jeste i potpis predsjednika Donalda Trampa na odluku kojom se podržava predsjednička naredba iz 2001. koja je proširena 2021. i 2025. godine, , a pod kojom su uvedene sankcije za kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i prijetnje nacionalnoj sigurnosti i interesima SAD-a. Ovom izvršnom odlukom Amerikanci su produžili svoj aktivan odnos prema zapadnom Balkanu na još godinu počevši od 26. juna 2025.

Odlučni protiv nasilja

U dokumentu objavljenom u Federalnom registru SAD-a navodi se da su američka nacionalna sigurnost i vanjska politika ugrožene “djelovanjem osoba koje sudjeluju, pomažu, sponzoriraju i podržavaju ekstremističko nasilje u Sjevernoj Makedoniji i drugdje na zapadnom Balkanu, kao i opstrukcijom primjene Dejtonskog sporazuma ili kršenjem Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Ovaj Trumpov potez može se protumačiti kao svojevrstan šamar velikosrpskim ambicijama koje ulažu veliki novac u lobiranjeda bi se promijenila američka politika prema Balkanu i sa crne liste skinuli Milorad Dodik i osobe koje ga podržavaju. Još godinu sve ostaje isto.

Sankcije su uvedene na temelju  zakona koji daje predsjedniku SAD-a ovlaštenje za sankcioniranje ciljnih pojedinaca i organizacija putem finansijskih i drugih mjera. Crna lista je žargonski naziv za listu sankcioniranih koju sačinjava Kancelarija za upravljanje imovine stranaca u SAD-u (OFAC) i ona se periodično ažurira – bilo dodavanjem novih imena ili pak brisanjem onih koji su preminuli ili su dostavili dokaze zašto bi trebali biti uklonjeni s liste. Američka vlada ove sankcije koristi da bi izvršila pritisak te podstakla promjene u ponašanju kako pojedinaca tako i kompanija i organizacija. Onima koji su sankcionirani ograničava se ili zabranjuje trgovina, putovanja u SAD, finansijske transakcije itd. Sankcionirani sebi mogu pomoći jedino promjenom vlastite politike, a nakon toga obratiti se Saveznom sudu u SAD-u ili kontaktirati direktno OFAC i tražiti pomilovanje. Svake godine na stotine osoba se uklanja s liste time što obećaju da će promijeniti svoje ponašanje, pa onda to i dokažu.

Budući da Dodik nastavlja voditi politiku rušenja BiH, da je takva njegova politika naišla na osudu širom svijeta, te da u bošnjačkom narodu više nema sugovornika – nema čemu da se nada u vezi  sa skidanjem njegovog imena s američke crne liste. Pri tome mu ne mogu pomoći ni razni tipovi iz SAD-a koji mu dolaze u Banjaluku i daju mu podršku, a novac za lobiranje koje Republika Srpska izdašno daje raznim firmama izgleda da je bacanje u bunar. Dodik još ne može shvatiti da je sve do njega, a on misli da radi dobro i stalno ističe da “samo vodi računa o interesima RS-a”.

Naslijeđe Michaela Murphyja

Na jednom od panela nedavne konferencije u Dejtonu povodom 30 godina od potpisivanja Okvirnog mirovog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini govorio je i bivši američki ambasador u BiH Majkl Marfi koji je rekao; “Skoro dvadeset godina gospodin Dodik vodi kampanju podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i države BiH. Nastoji stalno slabiti državu sprečavajući njezino funkcionisanje i uskraćujući joj resurse, a zatim navodi njenu nefunkcionalnost koja je rezultat toga kao opravdanje za svoj plan. Plasira pravne besmislice s ciljem da dovede u pitanje temeljne stubove Dejtonskog mirovnog sporazuma i BiH, napuhujući ih lažnim patriotizmom i neistinitim tvrdnjama da su RS i Srbi ugroženi”.

Nakon što je, zbog isteka mandata, Marfi otišao iz BiH rukovođenje američkom ambasadom u Sarajevu, u februaru 2025. godine. preuzeo je Daniel Koski kao otpravnik poslova. On je viši karijerni diplomat pri Ministarstvu inostranih poslova SAD-a u rangu savjetnika. Prethodno jeobavljao dužnost generalnog konzula u Ambasadi SAD-a u Ekvadoru od 2020. do 2023. godine. Službovao je i u Ambasadi SAD-a u Albaniji i to od 2016. do 2020. , gdje je bio vršilac dužnosti zamjenika šefa misije tokom posljednje dvije godine svog mandata. Pri kraju mandata bivši američki predsjednik Džo Bajden  odabrao je Daglasa Džonsa za novog ambasadora u BiH, ali je procedura njegovog imenovanja preknuta nakon što je u Bijelu kuću stigao Donald Tramp. To ne znači da Džons ne bi bio odlično rješenje. Naprotiv, to je diplomat koji je službovao na zapadnom Balkanu, između ostalog i u Crnoj Gori, u ambasadi u Podgorici. Očekuje se da će se do kraja ove godine znati ko dolazi za ambasadora SAD-a u BiH.

Bez obzira na to koga će Trump poslati za ambasadora u BiH sigurno je da se američka politika prema našoj zemlji neće mijenjati i da ćemo u SAD-u, kao i do sada,  imati velikog prijatelja i pouzdanog saveznika. Američka ambasada, s  Marfijem na čelu, podržala je demokratske promjene u našoj zemlji, usmjeravala brojne projekte koji za cilj imaju razvoj ekonomije, unapređenje institucija i pravednije društvo, te je jasno dala do znanja da SAD neće mirno posmatrati antidejtonsko djelovanje i udare na državu i onaj ko to čini neće ostati nekažnjen. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitičiki analitiačar iz Sarajeva)

Podijeli

2 0 komentara

  1. Interesuje me kada će g. Kozar shvatiti da ne postoje prijatelji u međunarodnim odnosima, a da SAD može biti saveznik samo sa 5 EYES. Ako ne zna šta je to, neka malo pročita, može se lahko naći.
    O “interesu” SAD za BiH najbolje govore sljedeće 3 činjenice: 1. SAD su još 1993. imali satelitske snimke etničkog čišćenja, kao prekursora genocida u Podrinju i fotodokumentacija je bila predmetom rasprave u Kongresu SAD i nije polučilo akciju. Jer, Klinton je bi u 1. mandatu i koga briga za neku tamo Bosnu u po Evrope. On je u strahu od nove Somalije 1994. odbio bilo kakvu akciju protiv agresora na BiH. A Holbruk, kao vjerni sljedbenik AIPAC, uradio je sve da minimizira genocide i pogrome u BiH, te okuražio de jure podjelu BiH i nagradu agresorima, jer..zaboga, ne može biti genocida ako nije nad Jevrejima. Ovo nije antisemitizam (i Palestinci su Semiti), ovo je anticionizam u mom komentaru 2. Da je SAD “prijatelj” BiH, odavno bi imali ambasadora te zemlje u našoj državi. 3. Koga to “prijatelji” šalju na obilježavanje 30. godina genocida u Srebrenici?
    Ovo gore je razvidno svakome ko razmišlja glavom, a ne srcem.

    • Kozar je samo prenio zvanicni stav,a ne svoje misljenje,mi nemamo prijatelja.Bio sam u logoru Gasinci 1995 ,na samo 30 km od nase granice,nasi saveznici Ameri nisu dozvolili da oslobodimo Krajinu,ljudi su se mogli lijepo vratiti kuci,umjesto da rade po Norveskoj ,USA ili ko zna gdje.Dok god nas budu drzali suprostavljene jedne naspram drugih ,oni ce ubirati car ,a mi inspiration case gorcine.Sramota je kolko je lako podplatiti novinare I inteligenciju da potpomazu tu rabotu.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *