Danas je umro istaknuti Tuzlak Mirza Salihspahić Beg

U Tuzli je danas, u 91. godini, preminuo Mirza Salihspahić Beg, istaknuti društveno-politički aktivista, hroničar Kreke i Tuzle, u mladosti istaknuti sportista.

Rođen je 1931. godine u Bukinju, u naselju za koje je znao reći da je “bio mali raj sa oko stotinu neoštećenih hrastova i jednim orahom starim 150 godina”.

U osnovnu školu krenuo je 1938. godine, ali je počeo rat i prekinuo je školovanje nakon dva razreda. Nakon rata, završio je Industrijsku školu, potom prvi stupanj rudarstva. Po nalogu “viših instanci” bivše zajedničke države raspoređen je u Rudnik “Kreka”, zatim je premješten u Tvornicu transportnih uređaja, pa u Autosaobraćaj, te Siporeks u izgradnji.

Bio je veoma aktivan društveno-politički radnik i član SK, što ga je dovelo do mjesta izvršnog sekretara Općinskog komiteta Tuzla u periodu prije posljednjeg, odbrambenog rata. Radni vijek je završio kao funkcioner u Općini Tuzla.

U vrijeme protesta zbog neizgradnje DTV Partizana bio je aktivni sudionik (Foto: Miro Petrović)

Bio je čovjek s idejama, pa je, među ostalim, nagrađeno njegovih osam inovacija, kojima je unaprijeđen proces proizvodnje u preduzećima u kojima je radio.

Veliki dio života proveo je u naselju Kreka gdje se bavio sportom, potom je u DTV Partizanu bio prednjak i član uprave Društva, jedan od sudionika osnivanja Rukometnog saveza Jugoslavije.

Za života, nije propustio nijedan Susret Krečana, manifestaciju kojom se dičio i u čijoj organizaciji je aktivno sudjelovao. Jedan je od osnivača Udruženja građana “Kreka”.

O Kreki, koju je neizmjerno i bez rezerve volio, govorio je s puno ljubavi.

“Znate li da Krečani ne znaju izdati? – izjavio je za publikaciju “Naša Kreka” (2008. godina), objavljenu povodom 30. godišnjice Susreta Krečana, u intervjuu s urednikom publikacije, novinarem Mirom Petrovićem.

Iz te publikakcije prenosimo i ovo:

– Krečani su u svakom ratu bili na pravoj strani. Nikada kvislinzi. Ima izroda, ali oni samo potvrđuju tezu o Krečlanima kao domoljubima. Oko stotinu boraca što su stanovali od Irca do Solane i Miladija poginulo je u drugom svjetskom ratu, a mnogo su izginuli i u posljednjem ratu  1992. – 1995. godine – rekao je Salihspahić.

S ponosom je spominjao da je u Kreki multietičnost s tradicijom od skoro 135 godina.

– Svi su mještani slavili sve blagdane, kako državne tako i vjerske. Živjelo se u ljubavi i slozi, kako nekad, tako i sada – često je govorio.

Kreka mu je bila životna ljubav i dao joj je mnogo (Foto: Miro Petrović)

Posebna ljubav Mirze Salihspahića Bega bila je povijest Kreke. Zvali su ga živa enciklopedija, jer je do detalja znao sve o nastanku Kreke, prvim i kasnijim doseljenicima, njihovim običajima, o muzičkom, kulturnom i privrednom razvoju tuzlanskog naselja koje je nekada nazivano “Evropa u malom”, s obzirom na stanovnike više od 20 nacija.

Znao je kada je u Tuzli puštena prva električna centrala – naravno u Kreki; kad je izgrađena pruga i kad je stigla prva kompozicija uglja, ko su bili krečanski gostioničari, sportaši, muzičari, inženjeri, majstori raznih fela, znao je i objašnjavao je mlađima ko je ko i odakle je ko došao u Kreku.

Ukratko, bio je veliki čovjek, veliki znalac, prijatelj i istinski omiljen kod svih koji su ga poznavali.

Posljednjih nekoliko godina, razbolio se i rijetko je izlazio iz stana u naselju Sjenjak.

Odlazak Mirze Salihspahića Bega veliki je gubitak za društvenu zajednicu, posebno za njegove Krečane. No, ono što je ostavio za sobom, bit će veliki podsjetnik na njegov lik i djelo, te spomenik u mislima čovjeku koji je širio ljubav, uživao poštovanje, obogaćivao život ma gdje boravio.

Posljednji ispraćaj preminulog Salihspahića obavit će se u utorak, 22. marta ispred Komemorativnog centra u Tuzli, u vremenu od 13 do 13,45 sati, dok će ukop biti na mezarju Bukovčići od 14 sati. (mp)

Podijeli

One comment

  1. NAŠ BEG:
    NAŠ BEG JE UVIJEK BIO SA SVOJOM KREKOM, SA NAMA I OSTAO JE ZAUVIJEK U NAŠIM SRCIMA…

    Odlaskom Bega u predjele tišina gdje ne postoji vrijeme, niti potreba za njim, završava se, barem za Krečane, jedna generacijska epoha ljudi koji su sami sobom i svojim životima mogli posvjedočiti da je sadržajna sveukupnost svega onoga što uokviruje naše življenje, u dobru i u zlu, potpuno u našim vlastitim praktičnim rukama i da ništa izvan toga nije moguće, niti stvarno.

    Mi smo sve, i samo, ono što sami pretvorimo u stvarnost i proživimo je, ostavljajući to “nedokazivo” iskustvo onim boljima od nas koji dolaze.

    Beg nas je naučio da vrijedi živjeti gledajući život širom otvorenih očiju, nikad ne zaboravljajući ko smo, odakle dolazimo i vodeći računa kuda idemo.

    Pojedinačni životi prolaze, kao i nebrojeno puta do sada, ali ljudi i njihova misija humanosti na ovom svijetu i obične ljudske topline neposrednosti, traju koliko i sjećanja na njih.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *