Nakon ekspresno-misterioznog demisionirajućeg bijega Predraga Kojovića sa čela NS -a u ležerni gubitnički easy-going “zdravstveno-privatni” azil izdašno plaćenog BH-parlamentarca i poslije kongresnog instaliranja Edina Forte, sasvim logično je očekivana neka nova i drugačija liderska energija i osobnost u pokušaju neophodne rekuperacije dobrano onemoćalog, dezorijentiranog i defetističkog stranačkog organizma.
Uglavnom, gotovo ništa se nije desilo od implantiranja potencijalno željene nove unutarstranačke dinamike u javnom prostoru i, uglavnom, se svelo na uhodane banalnosti “poslije Peđe i Sabine, Sabina i Peđa”, dok je novoizabrani predsjednik NS-a upadljivo statirao, zadržavajući svoj ustaljeni standardni stranačko-hijerarhijski dekoracijski status moći “engleskog suverena”.
Svakako da se ovdje ne radi o alibiju tzv. liberalnog manira relaksiranosti matricom “prvog među jednakima”, nego upravo više o rigidnosti personalno bezličnog disperziranja odgovornosti u definiranju jasnih političkih stavova i katastrofičnog nepostojanja bilo kakvog jasnog garda u javnom prostoru.
Faktički, Sabina Ćudić, kao tvrdo neformalna gospodarica i she-master-mind svega što formalno eksterno medijski “proizvodi” NS, te Predrag Kojović, njen privatni trbuhozborac i kardeljevsko-pihtijasti PR, potpuno su demolirali i prisvojili šefovski partijski rejting i uopšte organizacijsku smislenost autentičnosti autoriteta sopstvenog predsjednika.
Konačno, sadašnje stanje vertikale stvarne moći interpersonalnih stranačkih odnosa u NS-u, ili barem ono što se nedvosmisleno demonstrira, nakon predsjednički-izbornog kongresa, potpuno je dezavuirano i obesmišljeno dnevnopolitičkom praksom.
Naravno, uvijek se može reći da je to pitanje partijske “demokratičnosti stila liberalnosti međuophođenja” ili još trivijalnije, “mi to tako volimo”.
Može i tako ili slično, ali, ipak, ostaje nejasno ko je “šef partije”, pošto je aktuelni de facto u vrlo konspirativno programiranoj ilegali misteriozne algoritamske nužnosti nemiješanja u svoj posao. Šteta. (Piše: Derviš ČIČKO)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
A valjo ti je cicko dok si bio sa njima kad te izlevatise za nacèlnika nevalja tuzno
Jesu ga preveslali preko vode kao da je dijete.
Pravo političkih stranaka je da kadroviraju u svom interesu, ali i pravo je pojedinca da se s tim slaže ili ne. I tu nema ništa posebno. “Naša stranka” je samo jedna od domaćih političkih aktera sa svojim vrlinama i manama, i taj kvalitet konačno određuju izbori.
Pa i nije bas tako Cicko kako kazete. Nasa stranka se je podmuklo poigrala sa vama. Dok ste bili na godisnjem u Njemackoj oni su vas skinuli sa svoje liste kao kandidata za nacelnika grada Tuzle. Vama prilikom te odluke nisu dali sansu da se sluzite tim pravom i da izrazite svoje slaganje ili ne slaganje na tu odluku. Neka jako “demokratska” stranka.
Pa, to je opet iz okvira “načina i metoda rada” kadroviranja političkih stranaka, koje one same biraju. Vjerovatno je bila procjena da je to bilo u interesu NS-a u Tuzli i u Sarajevu. Naravno, ostaje pitanje procjene šta je to izborno-politički uspjeh u datim okolnostima. Jasno je da ja mislim da je bila pogrešna procjena, bez bilo kakvog opterećenja ličnim egom, pošto je bila ključna strateška intencija NS-unutarstranačkog dogovora oko lokalnih izbora u vezi sa “kvalitetnom” tuzlanskom gradonačelničkom kandidaturom, da se izborno realizira realni potencijal sa prethodnih opštih izbora od 4 do 5 vijećnika u GV Tuzla. Sve što se događalo prelomljeno je, u stvari, kroz zadovoljavanje interesa formiranja vlasti u KS i logike da se u Tuzli “sve zna” i da su tu izbori za NS perifernog značaja. Ja se nisam slagao sa tom logikom, a sve ostalo je “odnijela mutna voda”. Posljedice, kako god se procjenjivale, vidljive su i biće još vidljivije nakon dolazećih opštih izbora, posebno u TK. Nadati se da su Sarajlijice pravilno procijenile. Oktobar je vrlo blizu.
Sarajlijice uvijek dobro procijene, zato se i vozimo do Sehera tri i po sata zadnjih 40 godina….ned'o bog da nisu procijenile tako dobro
Smiješna stranka – jedno pričaju, drugo rade. Valjda je to tako u politici