Danas i ovdje: Bogićević-gate i odumiranje sarajevskih međeda

3
491

Tek nakon otojč gotovo dokrajčenog kućno-sarajevskog najnovijeg politikoidnog lafogradonačelničko-kandidatskog cipelarenja Bogića Bogićevića, endemičnog izdanka gotovo izumrle generacije iskrenih Titoista, od strane šestpolovinske iliti trojkaške neformalne asocijacije NiP-SDP-NS-„društva (polu)mrtvih pjesnika“, stvari su postale poprilično jednostavnije i ogoljene. Definitivno se pokazalo, i političkom praksom, da više nije niti izbliza dovoljno biti deklarativno samoproglašeni neprijatelj gotovo trodekadne poražavajuće političke SDA-ovske teorije i prakse i njenih partnera. Potrebno je puno više od toga. I drugačije.

Cijeli niz potpuno pogrešnih političko-izbornih procjena tzv. „stvaratelja nove historije“, stiješnjenih u fiskalnoj zlatnoj oazi Republike Sarajevo, bjelodano su iznijeli na vidjelo činjenicu kraja trijumfalističkog medenog mjeseca „Dine and Co“ i nužnost redefiniranja parametara strategije, taktike i operabilnosti usuda neminovnosti zajedničkog djelovanja. Primitivni trojkaški sitnoposjednički glasački „pasjaluk“, kombiniran sa narcisoidnom samodovoljnom ufuranošću, proizveo je neviđenu gradonačelničku BB-blamažu, posebno eksponencijalno napuhanu nemuštim pokušajem „vađenja“ preko Bogijevih leđa. U konačnici se ispostavilo da prononsirani politički din-dušmanin u liku SDA, takva kakva je, nije bio isuviše ozbiljan stvarni protivnik sa 4 ili 7 svojih sopstvenih poklisara i vazala, izuzev što se ni kriv, ni dužan pretvorio u vrlo efikasan, ali „nevin“, katalizator bujanja javne netrpeljivosti, trzavica i spletkarenja unutar vladalačkog KS-trolista: sami pali, sami se ubili.

Od hladno-većinske dominacije u Gradskom vijeću Sarajeva, političkim samogranatiranjem došlo se do potpuno gubitničke pozicije, javne blamaže i teškog kompromitiranja rejtinga političkog povjerenja u svrsishodnost cijelog projekta „tri-u-jedan“ zajedničkog razvikanog pobjedničkog nastupa. Takođe, privremeno zbrda-zdola zakrpljena rupa praktične koalicijske disfunkcionalnosti „trojke“, uz opštu sinhroniziranu galamu, podvriskivanje i „pjevanje sa pucanjem“ diljem sa kraja na kraj društvenih mreža, ne može sakriti ozbiljnu, suštinsku krizu povjerenja unutar ove ideološki raznorodne alijanse troliderskog „liliputanskog gigantizma“.

Naime, već rano „postbogićevićgejtski“ se može sasvim ozbiljno govoriti o „trojkaškim“ insajderskim koalicijskim napetostima, koje same po sebi posjeduju sasvim dovoljno destruktivnog goriva da razore i degradiraju čak i već programirano „ostvarene pobjede i dobivene bitke“. Uostalom, njihova opasna tendencija istrajavanja na otrcanoj matrici „za sve je kriva SDA, pa čak i za naše sopstvene eklatantno besramne nepotističke strmoglave, spletkarenja i iskazano nejedinstvo“ ili katastrofično kadroviranje, samo pokazuje nedostatak minimuma samokritičnosti i samosvijesti. Pa, nije valjda da karcinom nepotizma, korumpiranosti i trgovine političkim uticajem, nestaje hokus-pokus potezom i dogovorom Dino-Neka-Peđa o tome da „naš očigledni nepotizam“ nije onaj SDA-ovski, nego da je blagotvoran, a i u širem interesu je borbe protiv „njihovog zloćudnog nepotizma i td.“ A, i Kemin mali je u pitanju.

Krajnje razrješenje i politički epilog šeherske BB-rašomonijade potpuno će definirati krajnje domete postojanosti i smisla sarajevskog „tronošca“, a za sada nemamo ništa bolje, njegov kapacitet političke zdrave pameti, sposobnost konstruktivnog inoviranja u hodu i pozitivnog samoodrživog mutiranja. U protivnom, kome je potrebna još jedna mlada, potencijalno novokorumpirano komponirana i našminkana Dinina „D-SDA“ sa građanskim dublerskim kompradorina SDP-NS, tj. prelakirana i lažnopatriotska botoksirana DF-ovska lafinaška ispraznost. Gluho i ćoravo bilo.

Uostalom, u protivnom se onda bolje držati pragmatičnog ekstremnog politikantskog oportunizma znamenitog srbijanskog političara Nikole Pašića, koji je cinično preporučio ostanak na vlasti lopova koji su se već sasvim dovoljno nakrali i obogatili, na uštrb istih takvih, ali mladih i napaljenih, beskrajno gologuzanski pohlepnih.

Uglavnom, do sada je izbor uvijek bio u njihovim rukama, a „rezultati izbora“ u džepovima, pokretninama i nekretninama. A, nama ponižavajuće prekodrinske Covid-turističke ture: ko je „preskočio“ hladni, blatnjavi mezar. (Piše: Derviš ČIČKO)

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku TuzlaLIVE.

3 Komentari

  1. …Sarajevo od blata i snijega…Najbolja definicija Sarajeva koja je postala paradigma za cijelu BiH sadržana je u činjenici koju su zorno opisali u potonjem ratu tijelo opsade grada … grad je živio zahvaljujući tunelu prokopanom ispod piste … sva opskrba, hranom ,materijalno tehničkim sredstvima, ljudskim resursima,cirkulirala je svo vrijeme opsade grada … i tada a i danas najvažnije pitanje je bilo i ostalo :TKO je na ulazu i TKO je na izlazu iz tunela … ostalo će se valjda riješiti nekako samo od sebe … i kako Enis Bešlagić rece nema šanse da bi se danas u Sarajevu mogao pokrenuti New primitives kao kulturološki otklon … nadrealisti… nema šanse … mi živimo primitivizam … mi smo se adaptirali na primitivizam … primitivizam je postao paradigma u BiH …

  2. Mislim da je onaj iz Zenice, Abdagic, to jos bolje objasnio pa su “drugovi” iz SDOo (sda sa majevickim vokalom “a”) zapjenili i trazili da napusti mjesto direktora biblioteke u Zenici….vrijeme je za govnjivu motku i pokvarena jaja !

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here