Da li se zbog nerazumnih tužbi zatvara Rudnik soli Tuzla?

Rudnik soli je završio poslove za novu nabavku, za novih sedam bušotina od kojih će se tri završiti ove a četiri iduće godine, kako je plan poslovanja odredio. Hoće li iko od domaćih i inostranih firmi smoći hrabrosti da sudjeluje u pregovaračkim procesima kojim se konkurencijom dolazi do povoljnije za državnu firmu?
Rudnik soli Tuzla, busotine, tetima
Rudnik soli Tuzla: Hoće li tužbe ugroziti proizvodnju u dvije velike tvornice u Tuzli i Lukavcu? – Foto: arhiva, TL)

Okićen brojnim zlatnim medaljama za izgubljene sporove, a najnoviji je protiv bivšeg guvernera TK, dr. Tarika Arapčića, tužilac Ćazim Serhatlić je time postao i udarnik u radovima na eroziji budžeta Tuzlanskog kantona! Ali, ni jedno zlo nije samo, što bi rekao narodni mislilac koji dodaje: „Ima i drugi par opanaka!“.

 Dakle, u političkom procesu devetorici optuženih za nečastive radnje u Rudniku soli Tuzla, u samoj objavi „narodu i senatu“, vidjelo se da je optužnica osuđena na klimavim temeljima. To što će budžet Kantona imati još jedan trošak, direktna je šteta. Indirektna je još veća, milionske vrijednosti.

Prošle je godine u tri navrata Rudnik soli Tuzla objavljivao tender za tri nove bušotine . Pored tri objave u dnevnoj štampi, Rudnik  je sva tri puta direktno pozivao  da sudjeluju u dobivanju posla putem pregovaračkog procesa, sljedeće firme: Geo-hidro  i Lendava(Slovenija), Crosco i Geoid Beroš (Hrvatska), Geops (Bugarska), Geoing group (Srbija), Thysen i Anger (SR Njemačka) i Geomag i Mining&Drilling (Bosna i Hercegovina).

Bez konkurencije

Po tri puta zvana, nijedna firma nije željela sudjelovati u dobijanju posla. Dakle, Mining&Drilling se jedini javio na tender pa je, 23. novembra prošle godine,  u pregovaračkom procesu dobio posao izrade tri bušotine u vrijednosti 3,7 miliona maraka! Da li je Rudnik soli, u većinskom vlasništvu države, mogao jeftinije proći? Naravno, da je Mining&Drilling imao konkurenciju!

Sudski  proces koji se vodi u Gračanici je isti onima koji se vode samo još u Sjevernoj Koreji, Rusiji, Kini i Bjelorusiji! Zato je tužilac Serhatlić “zatvorio” Rudnik soli za sve navedene firme, jer se boje sudskog progona. Da je ta tvrdnja tačna dokazao je Serhatlić Prijedlogom Općinskom sudu u Gračanici da proširi već devastiranu optužnicu novim dokazima protiv Atifa Mujkića i njegovog sina za poslove Mining&Driling dobijene prošle godine, iako su oni  2021. godine izašli iz te firme! Bruka Tužilaštva za antologiju. Želi se optužiti ljude za nešto u čemu nisu ni sudjelovali. Gračanička firma već radi na drugoj od tri ugovorene bušotine. Međutim, ima  još jedno “ali”, što tužilaštvu sreću kvari!

Naime, u optužnici Serhatlić navodi da je u pitanju organizovana grupa radi pogodovanja, sticanja materijalne i druge dobiti, et cetera, pa zašto onda nije podigao optužnicu protiv pravnog lica  Mining&Drillinga jer je jedini on mogao imati nekakvu korist. Nije optužen, jer su vlasnici firme i njemački državljani i tako ozbiljna država ne bi dala da se neko iživljava nad njenim građanima!

A GIKIL?

Rudnik soli je završio poslove za novu nabavku, za novih sedam bušotina od kojih će se tri završiti ove a četiri iduće godine, kako je plan poslovanja odredio. Hoće li iko od domaćih i inostranih firmi smoći hrabrosti da sudjeluje u pregovaračkim procesima kojim se konkurencijom dolazi do povoljnije za državnu firmu? U slučaju odustajanja, da li onda tuzlansko Tužiteljstvo pogoduje firmi Mining&Drilling? Pitanje je sad! Živi bili pa vidjeli!

Šta će se, ned'o svevišnji, desiti sa Rudnikom ako gračanička firma, izuzetno kadrovski i tehnički opremljena, uskoro prihvati neku od ponuda iz Slovenije i Njemačke gdje su stekli veliki poslovni ugled? Ko će raditi na novih sedam bušotina? Hoće li zbog nedostatka slanice u golem problem doći proizvodnja u Fabrici soli i Sisecam sodi? Hoće li Runik kolabrirati?

Čekajući novo ročište optuženim u aferi Rudnik soli, u federalnoj i Vladi TK s velikom zebnjom iščekuju arbitražu pred Trgovačkim sudom u Beču od koje Pramod Mittal, tužilačkim zahtjevom, izbačen iz vlasničkih i upravljačkih prava u lukavačkom GIKIL-u, potražuje od države BiH odštetu od oko 500 miliona maraka! Mittal je sa saradnicima bio priveden, ali je pušten na slobodu bez potrebnih mjera osiguranja i otišao u Veliku Britaniju.

Dvije godine kasnije, 2022. godine, tužilac podiže optužnicu na koju ne reagira Mittal i nikad neće doći na sud. Zar nije elementarno neznanje tužioca da V. Britanija ne isporučuje svoje građane nijednoj drugoj državi!? Zar nije elementarno neznanje tužioca da međusobne sporove među domaćim i stranim partnerima, što i piše u Ugovoru između GSL i KHK Lukavac, rješava međunarodna arbitraža?

Ova neznanja mogu dovesti do bankrota federalnog i kantonalnog budžeta! (Piše: Ekrem AVDIĆ)
—————————————————-
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

Podijeli

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *