Crno na bijelom: Haram-budžet Grada Tuzle za 2021.

Ovogodišnji Gradonačelnikov gradski budžet, nakon 20 najboljih godina rasipništva i bavljenjem isključivo ispraznim izbornim samokampanjama i građenjem sasvim privatnog kulta ličnosti, dolazi kao bič Božji i simbolička Gupčeva užarena fiskalna kruna skrhana na glave, doduše neravnomjerno, svih Tuzlaka. Dugogodišnja nekontrolirana zaduživanja za pokrivanje gigantskih tekućih troškova neučinkovite birokracije, dramatično korumpiranih javnih preduzeća i silnih lobističkih paraorganizacija „povezanih lica“ i pojedinaca za podršku neprekidnoj izbornoj kampanji, došli su na naplatu u najgorem Covid-džehenemu. Tako to biva, kada se previše sniva na tuđoj grbači.

Naime, kao i inače u sličnim situacijama, ne mora pogled biti primarno uprt u dinamiku planiranja tekućih godišnjih prihoda budžeta, nego na suštinsku strukturu njegovog rashodovnog dijela, koja progovara teškim jezikom najave nelikvidnosti i prijetećeg „bankrota“ gradskih javnih finansija. Naravno da je to uvijek posljedica prethodnog bankrota i sloma zdrave pameti.

Ovogodišnji sumarni prijedlog budžeta iznosi oko 61.3 miliona KM i efektivno je niži od onog iz prethodne godine za 6.5 miliona, ali je ujedno planirano da se potroši više 600 hiljada KM, uobičajenom logikom alajbegove slame, „imam manje, trošim više“. U stvari, budžetska politika može biti i dosta jednostavan „par opanaka“, ako je ideja, a u Tuzli jeste, da se samo nekontrolirano troši bez ikakve, barem i minimalne, domaćinske mjere.

U stvari, pravi i stvarni novac kojim se godišnje raspolaže primarno su indirektni, direktni porezi i mnogobrojne gradske „takse i nameti“, eko-TE „Tuzla“, te dijelom grantovi sa viših nivoa vlasti, tj. Federalnog i Kantonalnog, ali prvenstveno naš novac, samo njegov manji dio, prethodno uzet i propran kroz stotinu tuđih ruku. Tako da se dolazi do oko 49.5 miliona KM, uvećanih za kreditnih približno 4 miliona, 1.4 miliona od prodanog građevinskog zemljišta, te lafo-suficit iz 2020.g., što su namjenski neutrošena sredstva za projekte u toku. Što bi rekli, unaprijed potrošene pare „na čekanju“.

Sve u svemu, ove godine na gradskom „sonu“ bi trebalo biti na raspolaganju oko 55 miliona KM ubrane sirotinjske crkavice.

I, to je manji problem ili njegov ponajmanji dio, ako bi se svi zainteresirani pružili koliko je „dug jorgan“. Ali, nisu svikli na to posljednjih 20 godina, pa gradska administracija, njih 418 na broju, zine i odgrize samo za sebe, uvijek istu komadinu od najmanje 16 miliona KM, koliki god da je fiskalni somun na hastalu. Tu dobrano, tiho i nenametljivo, participira naš Gradonačelnik, sa svojim kabinetskom svitom, sa 1.5 miliona KM, kao i Gradsko vijeće, tj. narodni vijećnici i sve ono što ide sa njima, sa ozbiljnih 1.6 miliona. Da bi nam „cijenjeni i poštovani vijećnici“ bili sretni, (samo)zadovoljni i opušteni, brine se posebna služba Gradskog vijeća, te potroši 450 hiljada KM sirotinjskog crnog harača. Svakako, novčano-serotoninski uvijek su, radi mira po periferiji, obilato namireni i savjeti mjesnih zajednica „slanom rukom“ vrijednom 514 hiljada markica. Da bi se znameniti direktor ViK-a osjećao košarkaško-menadžerski relaksiranim, baci mu se ovlaš 150 hiljadica, a svetinja tuzlanska profi-FK „Sloboda“ iliti RSD, biće halal-zakićena simboličnim svadbenim peškirom od 650 hiljada. Nek’ se nađe.

Da se ne bi naljutio, gluho bilo, javno-privatni medijski servis RTV 7, kane im se uobičajenih 550 hiljada KM, znamenitom Inkubatoru za trošenje javnog novca u Lipnici uvijek se „razvojno“ pomogne sa 280.000 KM, JP Pijacama i tržnicama 40.000 dođe kao spas, a onda „spetakl“, i 800 hiljada KM grant-džabnih para za unapređenje poslovanja famoznom „Berbinom“ JP ViK!

Ali, kad ima tuđih para, kao „hodža masla“, onda je moguće i potpuno nezakonito se baviti izdavanjem desetina i desetina NLO-poslovnih prostora u ilegalnom vlasništvu Grada. Tako da se i ove godine dobrokomšijski pomaže tuzlanski „Bingo-kralj niskih cijena“, halal-cijenom za dva elitno locirana smoposluga-prostora od ukupno 359 kv. metara, po prosječnoj cijeni od cca 6.5 KM po jedinici površine. Neki drugi, a i treći, fasuju i po 5 do 6 puta višu cijenu: ali, jedan je naš „Bingo“. Baš kao i neizbježno Udruženje građana „Istina, P.,P.“: 50 hiljada KM. Sinanu. Halalosum.

Konačno, ne treba zaboraviti i saburli bankarski sektor, koji nikako ne smije biti zakinut: budžetskih 4 miliončića kreditnih anuiteta/rata i garancija, baš.

Još samo da poželimo dobro zdravlje i uspješan rad Gradonačelniku J.I. i puno ovakvih, ili „boljih“, budžetskih godina: on zna uvijek najbolje. Živjeli! Valjda. (Piše: Derviš ČIČKO)