Dragan Čović i Milorad Dodik testiraju strpljenje međunarodne zajednice, upozorio je bivši visoki predstavnik Christian Schwarz-Schillingu intervjuu za Fondaciju Heinrich Böll povodom 25. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma, dodavši kako trenutni visoki predstavnik ima instrumente da djeluje te kako vjeruje da će se to brzo i desiti.
Dvadeset peta godišnjica potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma poslužila je kao prilika za brojne nacionaliste u regiji da napadnu državni ustav Bosne i Hercegovine. Kako gledate na to?
Nažalost, nacionalisti upotrebljavaju svaku političku priliku, kao što je i 25. godišnjica Dejtonskog mirovnog sporazuma da nametnu svoje nacionalističke i secesionističke slogane. Žalosno, ali to je dnevni red u BiH, a najgore od svega je da su se svi navikli na to; kako Bosanci tako i međunarodna zajednica. Prije 15 godina ovakve stvari se ne bi tolerisale.
Danas, samo to primijetimo, i to je sve. Pitamo se koliko dugo tako?
Opasna politika
Čini se kako su Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH, i Dragan Čović, lider HDZ BiH, sklopili pakt i udružili se za secesiju s jedne strane i za jedinstvo svojih etničkih skupina s druge strane. Oba pokušaja su u suprotnosti sa trenutnim dejtonskim Ustavom i vode ka raspadu zemlje.
Kakav je plan?
Ništa od toga nije novo. Ovo je problem već duže vrijeme. Plan je da se kreira treći entitet – to je ono što Hrvati žele, dok Srbi žele otcjepljenje (entiteta) Republike Srpske od BiH. Ali znaju jako dobro da je to nemoguće. Ipak, nastavljaju tu igru zajedno, s ciljem da posiju brigu i strah među stanovništvom, kako bi zadržali moć i manipulirali izborima. Dok to rade, testiraju strpljenje međunarodne zajednice, jer sve ono što rade je u suprotnosti sa zakonima koji su na snazi.
Koliko su opasne ove politike za multietničku prirodu BiH koja je protumodel politikama etnički čistih teritorija, koje su dovodile do ozbiljnih zločina kao što je bio srebrenički genocid?
Ovakva politika, udružena s propagandom i porukama mržnje je zaista jako opasna. Oni predstavljaju trajnu prijetnju miru u regiji. Kada se konstantno susrećete sa porukama mržnje, secesionističkim i nacionalističkim sloganima sa svih strana, to vodi mnoge u politički ekstremizam, gdje više ne postoji priča o suživotu i multuetničkoj državi. To je kad mržnja vlada, a to je jako opasno. U takvom okruženju trebate imati vrlo snažan karakter da bi prozreli istinu i pravi stav. Vidite kako je bitno imati iskrene političare na vodećim pozicijama,
SNSD, partija Milorada Dodika, i HDZ BiH Dragana Čovića su postavili ultimatum za reforme u BiH. Visoki predstavnik
Valentin Inzko već je odgovorio rekavši kako nema odstupanja od trenutnog plana za BiH.
Da li je dovoljno stišati napadače?
Nije samo Inzko upozorio na ova opasna dešavanja. Zemlje Kvinte, američki ambasador Nelson, članice Vijeća za implementaciju mira, su jasno rekli kako se Dejtonski sporazum ne smije potkopavati, ali to očito nije bilo dovoljno. Dok god međunarodna zajednica ne poduzima strožije mjere, HDZ i SNSD će postajati sve više i više drski. Mislim da moramo djelovati odlučnije i ne ostavljati sve samo na upozorenjima. Visoki predstavnik ima instrumente da to uradi. Ono što je potrebno je odgovarajuća politička volja. Mislim da će se to brzo desiti.
Agende SNSD-a i HDZ BiH-a podsjećaju na ekstremističke politike devedesetih, kada su Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i njegov kolega u Srbiji Slobodan Milošević podijelili BiH na sastanku u Karađorđevu.
Vidite li nastavak toga u trenutnim dešavanjima?
Da, naravno. Srbija nikad nije napustila težnje ka Velikoj Srbiji. Isto tako i Hrvatska. Obje susjedne zemlje se ponašaju kao da je Bosna njihova kolonija. Nevjerovatno je kako zaobilaze i ignorišu bosanske državne institucije. HDZ BiH i SNSD se ponašaju na takav način jer osjećaju podršku Srbije i Hrvatske u svojim namjerama.
Hrvatsko prijateljstvo
Srbija se trenutno miješa u razna pitanja u regiji, uključujući i izbore u Crnoj Gori. Postoje li i dalje velikosrpski ciljevi u Beogradu?
Naravno. Taj plan je i dalje aktualan i svi vrijedno rade na tome. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić , Dodik, Srpska pravoslavna crkva – svi uživaju podršku Rusije u tome. Posljedica su nemiri i nestabilnost na Balkanu. Sa svojim namjerama, Hrvatska i Srbija rizikuju dugotrajni mir.
Desili su se neki sastanci koji su pokazali negativan uticaj Hrvatske na trenutni mir na Balkanu (kao npr sastanak predsjednika Zorana Milanovića s Dodikom).
Kako to da se najmlađa EU članica miješa u unutrašnja pitanja druge države, očito veličajući neke od svojih ranijih zločina (kriminalnu paradržavu Herceg-Bosnu) umjesto zauzimajući kritički stav prema tome?
Stvari uvijek ovise o prirodi vodećoj političkoj strukturi zemlje. HDZ u Hrvatskoj odlučuje o politikama zemlje a, kao u vrijeme bivšeg predsjednika Tuđmana, ona je nacionalistička i sve osim prijateljska naspram BiH. Tu možemo primijetiti interakciju dva HDZ-a koja ima prilično negativne refleksije na BiH. Podupiru se u destruktivnoj politici prema BiH. Hrvatski predsjednik Milanović je socijaldemokrat, ali kada čitate njegove izjave, imate dojam da predstavlja HDZ. Samo se sjetite perioda kada je Stjepan Mesić bio predsjednik Hrvatske. U to vrijeme ovakve situacije su bile nezamislive, prenosi N1.