BiH kao bogataški raj ustavnih kriza

U stvari, po vrletima naše "Bosne ponosne", a i Hercegovine, vrlo selektivno je razasuto čak stotinjak multimilionera i koja desetina milijardera, čija crkavica ozbiljno prelazi 15 milijardi KM

0
242
Spominjanje mizernih šezdesetak osoba iz naše domovine, koji po bjelosvjetskim rajsko-raskošnim destinacijama za zasluženi odmor od zlopaćenja teškim i napornim radom, posjeduju još mizernijih 105 nekretnina, “nek’ se nađe, zlu ne trebalo”, sasvim je periferna sitna zajebancija za naš napaćeni narod da “ispira usta”.
U stvari, po vrletima naše “Bosne ponosne”, a i Hercegovine, vrlo selektivno je razasuto čak stotinjak multimilionera i koja desetina milijardera, čija crkavica ozbiljno prelazi 15 milijardi KM. Ali, sve po zakonu.
Ipak, posebno se egzistencijalno ugroženim može smatrati oko 530 hudih “sitnih” milionera, tj. naših  tihih i nenametljivih susjeda, od kojih svaki na svoj mučan i tegoban način, ne zna kud i šta bi sa svojih milion do dva miliona KM. Našlo se, a sad ni tam’, ni vam’. Nije lako čovjeku s parama, posebno ako su njegove vlastite.
Takođe, jedan diskretno određeni broj skromnih i radišnih domaćih patenika, u bjelodano najsiromašnijoj zemlji na europskom dunjaluku, neće da muči muku i brine brigu neprestanu, a i zarobilo se bilo oko kuće, pa je svoju “dolarsko-EUR-sku” tešku stečevinu za stare dane, uglavnom smjestila na sigurno, tamo gdje je i pravo mjesto: u tišini i miru banaka, brate. Tako treba.
I tu se očas steklo, da zlo ne čuje, tek nekih neupadljivih 12 milijardica KM, plus-minus kojih stotinjak miliončića. Ko će to sve i pobrojat tačno od ovog silnog posla i brige za ovaj naš narod, a i državu-domovinu, prije svega.
U međuvremenu, oko dva i po miliona naših sugrađana brinu neuporedivo važniji i krucijalni državotvorni problemi: “poubijaše” se oko izbornog zakona, etno-majoriziranja i neravnopravnosti, legitimnog predstavljanja, konstitutivnih neurastenija, podjele države, secesije etc.
Usput, od njih oko 800 hiljada čini sve da rastegne u mjesec dana “solidnih-400-KM-da-rata-ne-bude”, a i da se izbori obavezno i po svaku cijenu održe: predstavnička demokracija nema svoju cijenu.
Pa, bila “plaćana” i desetinama milijardi KM u tuđim džepovima, makar oni bili upravo baš onih koje uporno i samouvjereno biramo da nas predstavljaju. Naši su. Ako! (Piše: Derviš Čičko, društveno-politički analitičar)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here