Apel intelektualaca: Zapad mora promijeniti politiku na Balkanu

0
143

Regionalno civilno društvo koje okuplja brojne regionalne i svjetske intelektualce uputilo je pismo zvaničnicima EU, NATO-a i SAD-a gdje su govorili o aktuelnoj političkoj situaciji na prostoru Balkana i ulozi zapadnih zemalja u rješavanju problema.

Pismo, odnosno apel zapadnim vladama potpisalo je 265 intelektualaca iz regije, ali i svijeta. Između ostalog, potpisnici pisma su i Sonja Biserko, Srđan Blagojević, Svetislav Basara, Asim Mujkić, Ivo Komšić, Rusmir Mahmutćehajić i brojni drugi iz regije, ali i svijeta.

Kada je riječ o Balkanu, odnos većine zapadnih vlada bio je sve do 2018. godine u potpunosti u skladu s idealom ‘cjelovite, slobodne i mirne’ Evrope koji je podrazumijevao i stav da dalja promjena granica ili etnoteritorijalizacija neće biti dozvoljena. Jednakost građana i prihvatanje multietniciteta kao istorijske stvarnosti na čitavom Zapadnom Balkanu predstavljeni su ne samo kao preduslovi za euroatlantske integracije, već i kao potreba za održavanje mira i sveobuhvatne bezbjednosti nakon niza ratova u kojima je tokom jedne decenije poginulo više od 130.000 ljudi – navodi se.

Ističu kako su se politike Zapada sve češće na Balkanu udaljavalje od ranijih propisa.

Do 2018. godine, zapadne politike u regionu duže od jedne decenije oslanjale su se na birokratski automatizam – formalno su bile posvećene kopenhaškim kriterijumima i liberalno-demokratskim vrijednostima i standardima, dok su se sve više od njih udaljavale i popuštale pred formalizmom i transakcionalizmom u odnosu na lokalne elite. Ova ‘zombi’ politika dozvolila je proširenje NATO i EU uprkos nerješavanju otvorenih sporova sa susjedima. Posljedice ove, tada počinjene greške sada su postale vidljive – naglašavaju.

Naveli su kako se jedini pozitivni pomak sveo na zbivanja u Sjevernoj Makedoniji.

Inherentno polarizujući nacionalni autoritarni populizam koji podsjeća na nacionalizam viđen u bivšoj Jugoslaviji od kraja osamdesetih godina, postao je sve očigledniji i u nekim državama mčlanicama EU, kao i u SAD poslije izbora Donalda Trumpa. Svi ovi faktori ubrzali su negativnu dinamiku u vezi demokratije na Zapadnom Balkanu. Jedini pozitivan pomak u ovom periodu sveo se na zbivanja u Sjevernoj Makedoniji, koja se sada, nažalost, razvodnjavaju; do toga, međutim, nije došlo zahvaljujući politici Zapada, već uprkos njoj. Pritisak građana primorao je EU i SAD da se opredjele i primoraju Nikolu Gruevskog na nove izbore, a zatim i na prihvatanje njihovih rezultata – naglašavaju.

Istakli su kako se na Balkanu određenim potezima odustalo od transatlantske politike.

Podjelu Kosova koju su u ljeto 2018. godine predložili predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i njegov kosovski kolega Hašim Tači – propagirajući je kao ‘razmjenu teritorija’, ‘razgraničenje’ ili ‘korekciju granica’ – prihvatila je najprije Federika Mogerini, komesarka EU, a zatim i američka vlada. Time se odustalo od transatlantske (u američkom slučaju dvostranačke) politike vođene gotovo dvije decenije. To je u neispunjenim nacionalističkim agendama širom regiona odmah registrovano; ustvari, od etnonacionalističkih aspiracija na Balkanu nikada se nije ni odustalo, već ih je suzbijao i odvraćao Zapad koji se nadao da će proces proširenja EU umanjiti potrebu za tim. Lider bosanskih Srba Milorad Dodik koji se već dugo zalaže za rasturanje Bosne i Hercegovine, spremno je prihvatio novu temu za diskusiju. Vučić je naglasio potrebu za dobrim odnosima ‘Srba i Albanaca’, naglašavajući time da su sadašnje granice upitne – navodi se u pismu 256 potpisnika.

U pismu su se osvrnuli i na situaciju u BiH i promjenama Izbornog zakona o kojima se sve češće govori.

Ovo se sada zapaža u zajedničkoj politici EU i SAD prema Bosni i Hercegovini, kamufliranoj raspravom o izbornom integritetu. Pokušaj da se ‘izmijeni i dopuni izborni zakon’ u suštini se također svodi na demarkaciju unutrašnjih granica i podršku lideru HDZ-a Draganu Čoviću i njegovom dugogodišnjem snu o de facto ili de jure trećem, hrvatskom entitetu – etnoteritorijalnom svetom gralu divizionalnih nacionalista. Što je još gore, podrška Zapada (EU/SAD/UK) izmjenama i dopunama zakona oslanja se na govor o slučajevima Sejdić-Finci, Zornić i Pilav, iako ove presude obavezuju BiH da otvori politički prostor, a ne da učvrsti feudalni poredak. Hrvatska također učestvuje u cijeloj ovoj raspravi, što se ogleda u insistiranju na hrvatskim etnoteritorijalnim zahtjevima unutar BiH. Hrvatska je zajedno sa neliberalnim zemljama Bugarskom, Mađarskom i Slovenijom, kao i Grčkom, prosljedila EK nezvanični dokument, tzv. ‘non-paper’, koji prijetnju disfunkcionalnošću države (Čović i Dodik) povezuje s kontrolom granica EU, čime se dodatno rasplamsava strah desničara i ultradesničara od migranata i azilanata – ističu.

Ovakvi potezi, mišljenja su, doveli su do potpuno dezorijentisane poliitike

Neposredan rezultat ove moralno dezorijentisane politike, protekle nedjelje je pad na novu najnižu tačku. Dok se vjerodostojnost dokumenta i dalje žestoko osporava, navodni ‘non-pejper’ koga je Briselu proslijedio slovenački premijer Janez Janša, predlaže ujedinjenje Albanaca, Srba i Hrvata u regionu, podjelu BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, dok začudo, Crna Gora i srpski Sandžak tim planom nisu obuhvaćeni. Bez obzira na to koje je provincijencije ‘non- pejper’, nesumnjivo postoji čitava kohorta pristalica takvih etnonacionalističkih programa. Glavna namjera možda i jeste da slični, ali nešto manje radikalni prijedlozi od navedenih, počnu da djeluju kao razumniji – stoji u pismu.

Potpisnici su naveli kako bi se ovakvim događajima mnogo građana našlo na “pogrešnim stranama”.

Ne bi se ipak trebalo zavaravati da bi bilo kakav pokušaj ostvarenja pomenutih ciljeva prošao bez masovnog nasilja i protjerivanja stanovništva. Na ‘pogrešnim stranama’ postojećih i projektovanih mapa našlo bi se mnogo onih što su i te kako svjesni sopstvene ugroženosti. Albanski premijer Edi Rama – samoproglašeni nacionalni vođa i jedan od onih što bi po svoj prilici od takvih promjena bili na dobitku – tvrdi da je taj ‘non-paper’ bio predmet njegovih razgovora s Janšom. Važno je da predsjednica Evropske komisije i predsjednik Vijeća EU postojanje tog prijedloga demantuju i odbiju, ili pak potvrde. Ako je zaista autentičan, onda bi predstojeće slovenačko predsjedavanje EU trebalo dovesti u pitanje, jer bi bila zabluda vjerovati da tokom tog predsjedavanja neće biti negativnog moralnog, reputacijskog i materijalnog utjecaja na bezbjednost EU – naveli su.

Na kraju, naveli su kako još nije kasno da Zapad promijeni svoju politiku na Zapadnom Balkanu.

Još nije kasno da SAD i EU preduprijede trenutnu negativnu dinamiku koja potencijalno vodi u nasilje. To se može postići samo ukoliko vlade budu spremne da se suoče s dosadašnjom neuspjelom politikom. Još davno je trebalo ojačati snage odvraćanja u regionu (EUFOR i KFOR), kako bi kredibilno ojačale i omogućile viziju sveobuhvatne bezbjednosti zasnovane na vrijednostima koje ne bi predstavljale samo puku retoriku. Mi, potpisnici, predstavnici civilnog društva, akademske zajednice i zabrinutih građana iz celog regiona, ali i izvan njega – uključujući građane EU i SAD – molimo predsjednike Bidena, Von der Leyen i Michela Charlesa, generalnog sekretara Stoltenberga, kao i šefove vlada vodećih država članica EU i NATO da prepoznaju jasnu i neposrednu opasnost koju predstavljaju njihove trenutne politike i da ih shodno tome promijene – zaključilo je 256 potpisnika pisma.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here