Album uspomena (14): Tuzlanski novinari na ZOI ‘84, braća Mer, Klamer, Džonson, dr. Luger… (Foto)

Do dr. Lugera sam došao zahvaljujući upornosti i pomoći nekih gastarbajtera, jer je oko njega bio pravi bedem. Ponio sam mu litar šljivovice i neke suvenire naše Olimpijade. Suveniri su ostali, a ostala je i prazna flaša!

Prije 19 dana navršilo se 40 godina od završetka 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, prve olimpijade održane u jednoj socijalističkoj zemlji, u Jugoslaviji!

Kao novinar tadašnjeg „Oslobođenja“, bio sam u ekipi koja je svakog dana imala specijalni-olimpijski dodatak. Slike na kojima sam u društvu Amerikanaca, blizanaca Stiva i Fila Mera, od kojih je ovaj drugi osvojio zlatnu medalju u slalomu, a prvi srebrnu, napravio je legendarni fotoreporter Tomislav Trojak. Tu je sa nama i Bil Džonson koji se u spustu okitio zlatnom medaljom.

Velika mi je čast bila obaviti intervju sa legendarnim austrijskim slalomašem Fracom Klamerom, koji je pet puta bio pobjednik Svjetskog kupa, a na Olimpijskim igrama u Insbruku je osvojio zlatnu medalju. U Sarajevu nije bio u formi, jer je njegov brat tri godine ranije imao tešku nesreću i ostao nepokretan, što je Franc veoma teško primio. Tokom intervjua, Klamer je sa svim mogućim epitetima govorio o našoj Olimpijadi što su prenijeli i inostrani mediji. Sarajevo je tada bilo centar svijeta!

Konačno, i fotografije službenika kabineta, sa dr Francom Lugerom, gradonačelnikom Insbruka koji je bio domaćin dvije olimpijade. Intervju sa dr Lugerom sam napravio u Insbruku, mjesec dana prije naše Olimpijade. U to vrijeme je austrijska štampa najlošije govorila o Sarajevu kao gradu koji “nema ni pameti ni sredstava da organizuje Olimpijske igre”. Bojali su se, u stvari, da u našim planinama ne dobiju turističku konkurenciju. I dobili bi je da su ljudi u BiH poslije rata imali više pameti.

Do dr. Lugera sam došao zahvaljujući upornosti i pomoći nekih gastarbajtera, jer je oko njega bio pravi bedem. Kad sam konačno došao u njegov kabinet, rekao sam mu kako sam deset dana lomio prste, jer nisam mogao doći do njega. On je bio iznenađen da su ga izolirali od jugoslovenske javnosti. Tada mi je ispričao kako je on veliki prijatelj naše zemlje, a posebno voli Sarajevo, jer je njegov djed bio inženjer i na Miljacki je izgradio dva mosta. Naravno, za vrijeme Austro-ugarske monarhije. Ponio sam mu litar šljivovice i neke suvenire naše Olimpijade. Suveniri su ostali, a ostala je i prazna flaša!

Od ljudi sa ovih fotografija, među živim nisu dr Luger, Bil Džonson i moj brat Tomo Trojak. Neka im je slava i hvala za sve što su učinili za našu zemlju. (Ekrem AVDIĆ)

Podijeli

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *