U utorak pred nama, kako je najavio državni advokat Ćazim Serhatlić, biće izloženi posljednji dokazi „posebnih istražnih radnji“ pod kojim se u praksi primjenjuju tajna presluškivanja telefonskih razgovora, foto i audio snimci, praćenja, prisluškivanje na daljinu, ozvučenje prostorija i automobila te druge radnje poznate iz krminalnih filmova o mafiji, terorističkim organizacijama, organizovanom kriminalu itd.
U „filmovima“ iz sudnice Opštinskog suda u Gračanici, gdje se vodi politički sudski proces protiv petorice uposlenika Rudnika soli Tuzla, mr. Envera Bijedića, bivšeg predsjednika Socijaldemokrata BiH , Asmira Hasića, bivšeg ministra u Vladi TK i dvojice šefova Mining&Drilling gračaničke firme koja je uspješno, na vrijeme i kvalitetno izvršila radove na pet bušotina soli koje su već godinu dana u funkciji, vidimo sasvim druge „scene“.
Tako Aziz Čačković i mr. Enver Bijedić dogovaraju da se vide u Zoološkom vrtu sa Senadom. Tajno snimani razgovori mobitelom otkrivaju da Džafić Midhat priča kako njegova firma ima super opremu za bušenje i da studenti rudarstva i geologije mogu pratiti bušenje i učiti, dok Džani Mujkić kaže da bugarska firma nema ni opreme ni certifikata i da „su oni miševi za nas koji su kupili referense“.
Ministar Husić i v.d direktora Aziz Čačković potenciraju totalnu primjenu zakonitosti u poslovanju i donošenju odluka. U razgovorima saznajemo da domaće firme imaju 30 posto preferencijala u odnosu na strane jer je korona u pitanju. Dakle, posebnim istražnim radnjama nismo saznali ni o jednom dokazu iz opširne optužnice, niti se ona uopšte do danas, nakon 35 ročišta, nije doticala bića krivičnog djela. Danima i danima su u sudnici preslušavani beznačajni, svakodnevni razgovori između poslovnih ljudi, poznanika i prijatelja. Bar tri puta su se pominjale mahune kao omiljeno jelo Mujkića, ili grah kojeg voli i Bijedić i Husić, o jabuci i šljivovici, paradajzu, dugim gaćama, janjetini, o tome kako već dugogodišnji djedovi pominju neke lake šenske.
Optuženi i njihovi odvjetnici se cijelo vrijeme pitaju zašto su oni u sudnici. Ne znaju ni do dana današnjeg zašto su optuženi. I promatrači su već nervozni, jer čekaju da i „ćorava koka nađe zrno“. A zrna nema!
Za samo prisustvo dosadašnjim ročištima, devetorica advokata koštaju oko 100.000 maraka ! Gdje su troškovi prevoza optuženih i advokata, troškovi svjedoka, gdje su pismena, koliko je novaca izgubljeno što su devet optuženih, do sada, izgubili 315 radnih dana…
Da parafraziramo Lazu Lazarevića: Sve će to narod platiti! (E. Avdić)