Dječji blog: Purgerica u Bosni (Foto)

Ja sam Ina, Zagrepčanka sam. Moja je mama živjela ovdje u Tuzli, i baka i djed mi žive tu, a ostajem mjesec dana pa imam dovoljno vremena za proučiti Bosnu.

Večeras sam šetala Sjenjakom do Slavinovića pored Jale i uočila sam razliku između zagrebačke rijeke Save i ove tuzlanske i rekla sam mami:

”Mama pa Jala je puno manja od Save. Ova rijeka je mrvica za onu našu”.

Mama se nasmijala i kimnula glavom. Nastavile smo dalje…

Po putu sam jela trešnje i bacala koštice u travu. Zašto? Jer sam vidjela da uz Jalu rastu jabuke pa da eto, niknu trešnje i imaju društvo.

Na jednom dijelu šetnjice uočila sam most koji mi je sličio na Hendriksov most na Kajzerici. Bila je to još jedna sličnost između moja dva draga grada. Ali, u prvom danu posjeta bilo ih je još puno.

Recimo, i oko vrabaca sam skužila posebnu pojavu. Tuzlanski su puno opušeniji nego u Hrvatskoj. Kako sam to skužila? Otišla sam s bakom na kavu i dok sam pila sok i igrala igricu postala sam gladna. Teta iz restorana, u kojem smo bile, bila je super i dala mi mirisnu lepinju. Dok sam žvakala i uživala, skužila sam vrapca koji mi je tražio da podijelimo lepinju. Ovdje u Tuzli prilaze na 1 cm, a u Hrvatskoj ne manje od 2 m.

Bila sam i u psećem parku i onda sam skužila da je moj pas Mo super za agility. Ako se pitate kako? Tako da smo mama i ja pokušale popeti mog psa Mo na tu penjalicu i ona prije nego što smo rekle da skoči, evo nje na vrhu penjalice.

I bila sam kod šoping centra Dramar, a tamo se uključio djed Miro s nekoliko zanimljivosti…

ZANIMLJIVOSTI KOJE MI JE DEDA REKAO 

Pokraj šoping centra Dramar je nogometno igralište NK „Proleter“. I to je vrlo staro nogometno igralište u Tuzli.

Iza šoping centra Dramar ima tenisko igralište u kojemu trenira klub “Dramar”.

ŠTO MAMA ŽELI DODATI?

Mama kaže da je primijetila da u Tuzli jako puno ljudi ima pse, da jako puno ljudi trči i vozi bicikl. Da su ljudi puno aktivniji nego kad je ona živjela tu, te da se izgradilo puno, puno, novih velikih zgrada.

Dodala je i da je sretna što su pseći parkovi na svakom koraku, ali da bi bilo još i bolje kada bi ljudi za psima čistili kakicu. (Ina, 10 godina)