Tuzla iz ugla arhitekte: Slatina i njezini parkinzi

(Foto: Ilustracija, FB)

Svima nam je već odavno kristalno jasno da je Slatina dio grada sa gotovo pa nerješivim problemom koji stvara, kako bi stručnjaci rekli, saobraćaj u mirovanju zbog nedostatka dovoljnog broja parking mjesta. Problem koji će sigurno još više eskalirati sa završetkom radova na novoj zgradi Vlade Tuzlanskog kantona i njenim useljenjem.

Prije nekog vremena se na mnogim tuzlanskim portalima pojavilo spasonosno rješenje za uklanjanje ovog problema  koje glasi – izgraditi javnu garažu i smjestiti je ni manje ni više nego u najvrijedni dio ovoga djela grada. Lucidno osmišljenom  prostornom ansamblu za odmor i rekreaciju promišljeno smještenog u centralni dio naselja, oko koga se se kao koncetrični talasi prostiru objekti različitih namjena prepoznatljivih obrisa koji su ostali nepromjenjeni zahvaljujući urbanističkom rješenju koje već decenijama šalje poruku da ne dopušta nikakve naknadne intervencije unutar već izgrađenog urbanog tkiva , pošto bi se sa njima izgubilo u kvaliteti življenja.

Da je ovo rješenje nešto što u ovom obliku zaista ne treba Slatini, govori i raspored objekta koji sa sve četiri strane uokviruju ovu prostornu cjelinu namjenjenu aktivnostima na otvorenom. Svojom spratnošću i jakim volumenima su već dovoljno okružili ovaj prostor koji treba strujanje vazduha i čiste vizure zbog svoje namjene. Ovo predloženo rješenje samom svojom namjenom kao i tlocrtim rješenjem koje zagovara nadzemni dio u nivou sa egzistirajučim sadržajima zatečenog prostornog ansambla sve to poništava i dovodi u pitanje daljnje postojanje ove površine kao zone druženja, sporta, odmora i rekreacije.  

Povezani članci
https://tuzlalive.ba/javna-rasprava-o-parkingu-na-slatini-gradjani-podijeljeni-oko-idejnog-rjesenja/

https://tuzlalive.ba/ulicama-moga-grada-nekada-zgrada-sodaso-danas-gradiliste-sutra-objekat-vlade-foto/

Ono što bi ovaj prostor eventualno mogao podnijeti jeste potpuno ispod njegove površine ukopan objekat  bez ikakvog pa i onog najmanjeg zadiranja u njegove vizure  jer on nema onu veličinu i prostorni kapacitet koju nam dočarava kompjuterska 3D animacija koja nam slikovno izlaže izloženu ideju samo je iluzija  stvarne prostornosti koju nam ne mogu dočarati naše oči na terenu jer ne posjeduju “optiku”  moćnih programa za vizuelizaciju.

Sam ulaz/izlaz eventulno ovako izgrađenog objekta u bližoj ili daljoj  budućnosti trebao bi biti dalje od rubova ove za odmor i rekreaciju izgrađene zone kako bi se izbjeglo dodatno neposredno zagađenje zraka do kojeg bi sigurno došlo usled povećane frekfencije vozila. A ta dodatna zagađenost izduvnim gasovima vozila je nešto što bi dovelo i do prespitivanja  korišćenja ovog prostornog ansambla kao zone aktivnosti na otvorenom od strane samih korisnika zbog negativnog uticaja na njihovo zdravlje.

Zato treba dobro razmisliti šta raditi sa njom, u njoj i oko nje. Možda nam decenije nepromjenjenosti ovog prostora sugerišu da je najbolje ne mijenjati ga dodavanjem novih sadrža. Svaka promjena bila bi na uštb kvalitete življenja u ovom dijelu grada. (Piše: Milorad Stojanović, diplomirani inženjer arhitekture)