Nakon što je platila hranu jedna je češka dama napustila supermarket, platila 50 čeških kruna (1.83 eura) i pokupila svoju bočicu dezinfenkcije za ruke iz dezomata. Produžila je zatim do rouskomata (maskomata), platila 200 kruna (6.5 eura), izvukla svoju novu masku, i bacila staru. Nije razgovarala ni sa kim niti je išta dotakla.
Ako mislite da je to priča iz 2050-godine, varate se. To je istinita priča koja se dogodila ove sedmice. U dva Češka grada je već moguće dobiti bočice za dezinfekciju i maske za lice iz automata.
U gradu Orduu, u Turskoj, dezinfekcijski tunel je instaliran za one koji su prisiljeni da rade na otvorenom za vrijeme pandemije. Sličan tunel je napravljen ovog tjedna i u Sarajevu, za one one koji ulaze i izlaze iz lokalnog doma zdravlja.
Svi već izbjegavaju da koriste novčanice. U ljekarni je jedna prodavačica nekim škarama uzela mobitel iz ruku kupca i registrirala elektronski recept. Ista je procedura ponovljena prilikom plaćanja mobitelom. Niko nije ništa dotaknuo i niko nije riječ progovorio.
Tapšanje po ramenima, što je dio balkanske kulture, će nestati; u Francuskoj će se prestati ljubiti svaki put kad se vide; Italijani će morati reducirati svoje navike masovnih druženja
Zabrinutost radi direktnih kontakata sa drugim ljudima dovodi do toga da službe koje koriste šaltere, kao u pošti naprimjer, možda polako nestanu. Kada sam ovih dana otišao u poštu, u Pragu, da podignem paketić nisu mi tražili osobnu iskaznicu, niti su trebali moj potpis. Kod, koji sam primio SMS-om, je bio dovoljan. Nisam dodirnuo ništa, niti sam imao potrebe razgovarati sa poštanskim službenikom. Bili smo ionako odvojeni staklom.
Dakle, život poslije korone je već počeo. Jedan zvaničnik Češke je rekao kako očekuje da ljudi ubuduće nose maske i tokom sezone obične gripe, što je već odavno svakodnevnica u Japanu. Mnoge vlade razmatraju mogućnost elektronskog praćenja onih koji su u izolaciji. “Pametna karantena” je uvedena u Južnoj Moravskoj, pokrajini u Češkoj od prvog dana aprila. Cilj je olabaviti karantenu, pustiti ljude da izlaze, brzim testom definirati zaražene osobe, identificirati one s kojima je ta osoba bila u kontaktu u prethodna tri dana, svjesno ili ne, upotrebljavajući digitalnu tehnologiju i izolirati potencijalne nositelje virusa. Ako se ovaj eksperiment pokaže uspješnim, isti model će se primjeniti na sve gradjane Češke odmah nakon Uskrsa. To je, svakako, opravdano u postojećoj situaciji, ali šta ako u nekim zemljama to postane svakodnevna praksa?
Uskoro ćemo, kad kupujemo odjeću, dobijati besplatne maske u istoj boji, i svojevoljno kupovati nekoliko njih u drugim bojama. Industrija mode se brzo prilagođava.
Kad pandemija oslabi, sekundarna pandemija će se pojaviti. Tapšanje po ramenima, što je dio balkanske kulture, će nestati; u Francuskoj će se prestati ljubiti svaki put kad se vide; Italijani će morati reducirati svoje navike masovnih druženja. Kako su ljudi natjerani da ostaju kod kuća, pojačaće se nasilje u obitelji; psihologija je već prepoznata kao jedna od važnijih profesija nakon pandemije. U Wuhanu, u Kini, neki ljudi odbijaju da napuste kuće iako virusa više nema. Ta vrsta uzdržavanja se definira kao agorafobija. Nakon pandemije ljekari i svi medicinari će trebati vremena da se nose sa stresom nakon trauma, mnogi od njih će psihički “izgorjeti” radeći.
Države preuzimaju kontrolu nad ekonomijom, nacionalne vlade osiguravaju novac ljudima i kompanijama za preživljavanje. Korupcija će zgrabiti tu novu priliku, birokracija će se povećati. Recesija je već počela, uništava biznise i potrošače, u nekim državama se dogadjaju masovna otpuštanja, bankrotstva i financijski gubici se već stvarnost. U takvim situacijama su štrajkovi i pobune realnost, populisti će možda dobiti novu šansu da osvoje vlast.
Neki autoritarni režimi već preuzimaju totalnu kontrolu svojih država. Korona virus je već potpuno eliminirao demokratiju u Mađarskoj, premijer Viktor Orban, sada može vladati dekretima. U Srbiji, predsjednik Aleksandar Vučić, proglašava vanredno stanje iako na to nema pravo po Ustavu; neki ministri u Britaniji imaju ovlašćenja da zatvaraju ljude i zatvaraju granice; premijer Izraela, Benjamin Netanyahu, je zatvorio sudove i odložio sopstveno suđenje za korupciju te počeo digitalno nadgledanje ljudi; vojska je u Čileu okupirala trgove gdje su bili demonstranti prije pandemije; Rusija i Jordan uvode zakone sa drastičnim kaznama za one koji šire paniku. Autoritarni vladari vole vlast i uvijek koriste krize da je prigrabe još više.
Dobrodošli u Orwelovu 1984-u!
Nije baš sve tako crno, ima i pozitivnih posljedica pandemije. Obitelji su prisiljene da međusobno razgovaraju, vode se i ozbiljni razgovori i, po prvi put, digitalni aparati se povlače pred druženjem. Satelitski snimci pokazuju mnogo čišći zrak, u Nju Delhiju za čak 71%. Ptice su se vratile u neke gradove, 97 morskih kornjača je ugledalo svijet na praznoj plaži u Brazilu, delfini se sada vide u Trstu, ribe plivaju kanalima u Veneciji. Solidarnost je nadvladala sebičnost, oni koji imaju viška hrane je daju onima koji je nemaju. Ljudi džogiraju na svojim balkonima, u Hrvatskoj i Italiji pjevaju na njima, ljekari i policajci su postali “naši” ljekari i “naši” policajci, epidemiolozi postaju novi lideri, nogometaši sebi smanjuju plaće i do 70%, članovi vlade u Hrvatskoj će nekoliko mjeseci raditi besplatno. Lista solidarnosti nema kraja.
Svi jedva čekaju da se vrati “normalan” život. Ali, problem je, čim se vrati rutina, vratiće se i neki novi virus.(dw,nenad pejic,tl)
Deutsche Welle