Zašto su najteži pacijenti smješteni na posljednjem spratu?

Tragedija u tuzlanskom Domu penzionera ponovo je otvorila pitanje organizacije zdravstvenih i socijalnih ustanova: zašto su nepokretni i najteži pacijenti često smješteni na posljednjim spratovima, gdje je u slučaju požara, evakuacije ili kvara lifta – spas gotovo nemoguć?

Sistem koji ne razmišlja o slabima

U mnogim domovima, bolnicama i ustanovama širom Bosne i Hercegovine, raspored pacijenata nije zasnovan na sigurnosnim prioritetima, već na tehničkim ili administrativnim razlozima. Najteži i nepokretni pacijenti završavaju na najvišim spratovima jer su donji katovi rezervisani za kancelarije, ambulante, kuhinje ili pokretne korisnike, dok se teže bolesni smještaju “gore” — gdje je mirnije i lakše za osoblje u svakodnevnom nadzoru.

U praksi, to znači da su ti ljudi najugroženiji ako dođe do požara, nestanka struje, kvara lifta ili bilo kakve hitne situacije.

Evakuacija gotovo nemoguća

U zgradama starih domova i bolnica često nema sigurnih evakuacijskih puteva, rampi niti protivpožarnih vrata. Kada su na posljednjem spratu smješteni nepokretni ljudi, osoblje, ma koliko posvećeno bilo, nema ni fizičke mogućnosti da ih brzo evakuiše.

U Tuzli su vatrogasci nakon požara istakli koliko je bilo teško doći do najviših spratova i pomoći štićenicima koji se nisu mogli sami pomjeriti.

Zašto se ipak smještaju na vrh?

Prema istraživanju objavljenom u Frontiers in Public Health (2022), jedan od razloga leži u neadekvatnom planiranju prostora i zastarjelim standardima rasporeda. U mnogim objektima se smatralo da su viši spratovi “mirniji” i pogodniji za pacijente kojima je potreban odmor, dok su donji spratovi namijenjeni prostorijama s većim prometom osoblja i posjetilaca.

Ipak, moderna istraživanja i smjernice za projektovanje bolnica naglašavaju da bi nepokretni i najugroženiji pacijenti morali biti smješteni na nižim etažama, jer to uveliko povećava šanse za brzu evakuaciju i sigurnost u vanrednim okolnostima.

Slično upozorava i međunarodni priručnik Hospitals Don’t Burn koji navodi da smještaj teško pokretnih osoba na višim spratovima značajno produžava vrijeme evakuacije i rizik po život.

Vrijeme je za promjenu propisa

Ova tragedija mora biti poziv na odgovornost. Potrebno je donijeti jasne propise koji će obavezati sve ustanove da najteže pacijente smještaju u prizemlje ili na najniže spratove, uz sigurne izlaze, rampe i protivpožarne mjere.

Sve drugo znači ponavljanje istih grešaka – i ugrožavanje onih koji se sami ne mogu zaštititi. (ri, ah)