(Piše:Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)
Zna se koliko je Milorad Dodik opsjednut Vojskom Srbije i on kao građanin ima pravo na razne opsesije, ali kad kao predsjednik entiteta RS-a javno ističe da je snaga te vojske važna i za srpski narod u Republici Srpskoj onda je to višeznačno i nije nimalo bezopasno. Ovo o važnosti rekao je nedavno poslije posmatranja prikaza sposobnosti Vojske Srbije na vojnom aerodromu u Beogradu gdje je bio prisutan na poziv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.
Potom, je dodao: “Moral koji se nakon ovakvih prikaza stvori kod naroda i prikaz koji se vidi naravno najbolje govori o tome i privrženosti, jer mi želimo slobodu da odbranimo i u Republici Srpskoj, pogotovo u Srbiji i zato nas raduje svaki napredak koji ovdje vidimo i koji je impresivan.”
Slično je Dodik govorio i kad je 2023.. bio na prikazu sposobnosti ove vojske u Nišu, a Iste godine je na vježbi Vojske Srbije istakao da je ta vojska spremna da brani “naš srpski narod ma gdje on bio”
Uistinu, kako Repoblici Srpskoj, koja je entitet u Bosni i Hercegovini, može ( i treba) biti važna sposobnost i opremljenost Vojske Srbije u drugoj državi? To je još apsurdnje kad BiH ima svoje jedinstvene oružane snage čija je zona odgovornosti cijela država, a u kojoj su, zajedno sa Bošnjacima i Hrvatima i vojni profesionalci iz srpskog marpda.
On kao da ne živi u BiH, pa ove činjenice ignorira, ali onima koji redovnije prate njegove kontroverzne izjave to nije iznenađenje. Dodik je kad je bio član Predsjedništva BiH rekao: “Napravljena je jedna ozbiljna politička greška, a to je ukidanje Vojske Republike Srpske i formiranje Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i treba razmišljati kako će biti popravljena ta greška.”
U stvarnosti, od Vojske Republike Srpske, doista ostao je samo Treći pješadijski puk, koji baštini tradiciju te vojske. Namjeravao je Dodik formirati entitetsku vojsku, čak je tvrdio da je napisan i zakon o tome, ali se ispostavilo, kao i u slučaju još nekih njegovih obećanja. da je to nemoguće.
Na pitanje da li je RS odustala od vraćanja nadležnosti i formiranja vojske RS-a, Dodik je rekao da vojska nije dio ustavnog određenje, nego aranžmana koji su dogovorili entiteti. Time se pravdao shvatajući da je pretjerao, ali nije propustio da ponovi da se RS zalaže za demilitarizaciju BiH jer su.kako je podvukao, “izdvajanja za Oružane snage BiH sve veća i potpuno nepotrebna.” Indikativno je da bi želio Bosnu i Heercegovinu bez vojske, a podržava militarizaciju Republike Srbije?
Da li Milorad Dodik u slučaju da Republiku Srpsku pokuša odvojiti od BiH računa na pomoć Srbije? Nesumnjivo da raćuna na to i nada se da bi na njegov poziv Vojska Srbije prešla Drinu i podržala RS u secesiji, ali to bi bila klasična agresija na suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.
Podsjetiću da je Srbija, u sastavu Savezne Republike Jugoslvije, 1992. izvršila agresiju na BiH, jer je Novosadski korpus okupirao Vlasenicu, Užićki ušao Višegrad, Podgorički u Ravno, a dijelovi Drinske divizije u Zvornik i zna se koje su nakon toga bile tragične poslljedice za Bošnjake i Hrvate, ali i agresori nisu bili bez gubitaka.
Doduše, pod izgovorom zaštite perifernih dijelova Srbije formirana su dva bataljona Vojske Srbije u Loznici i Priboju čime se ta vojska približila granici Bosne i Hercegovin e. Vojska je već u obnovljenoj kasarnii u Loznici, a u Priboju će biti iduće godine dok se ne sredi smještaj, pa je privremeno locirana u Kraljevu. Vojska Srbije se ne namjerava vratiti u Užice, jer su tamo vojni objekti, zajedno sa komandom u centru grada, promijelii namjenu.
Kad se sve uzme u obzir teško da bi se u Beogradu moglo udovoljiti Dodikovoj “prekodrinskoj ideji”, bez obzira na empatiju Srbije prema RS-u jer je u Bosni i Hercegovini EUFOR kojem bi, u slučaju potrebe, pomogle i snage NATO-u u rezervi koje su nedavno imale v vrlo uspješnu vježbu “Brzi odgovor”, a tu su i Oružane snage BiH.
Ima tu još jedna činjenica na koju vjerovatno računa i Dodik. Naime srbijansdka kupština 2019. godine usvojila je Strategiju nacionalne bezbjedonsti i Strategija odbrane Srbije u kojima je napisano da je očuvanje RepublikeSrpske prioritet vanjske politike Srbije.
U Beogradu tvrde da je ova odredica posljedica procjene da je na djelu pokušaj revizije Dejtonskog sporazuma koji ugrožava položaj Republike Srpske, a u Sarajevu upozoravjau da je proglašavanje dijela Bosne i Hercegovine nečim što je od posebnog značaja za sigurnost i odbranu Srbije izraz paternalističke i agresivne politike prema BiH.
Penzonisani general Blagoje Grahovac iz Podgorice, u intervjuu za N1, je rekao da je isticanje zaštite entiteta RS-a u srbijanskim strategijama zadiranje u unutrašnje stvari BiH, a time i atak na njen državni suverenitet. I zato je on sugerisao Srbima u BiH da dignu glas protiv te strategije. Naravno da neće,
Grahovac je zaključio; “Kada se to tretira u Strategiji nacionalne bezbjednosti onda se podrazumijeva da tu ima i komponenta odbrane, a čim je odbrana onda je tu i oružje.”
Vojne opsesije Milorada Dodika ostat će to, dakle samo opsesije. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolittički analitičar iz Sarajevas)