Neposredno pred rat u BiH u Tuzli je izlazila sedmična revija “Korzo”, u kojoj je radilo više poznatih tuzlanskih novinara, kao što su Saša Burlica, Fuad Halilović, Marko Divković, Sejfo Šarić i mnogi.
Među ostalim, revija je imala i sportsku rubriku u kojoj je urednik Miroslav Petrović nizao pikanterije iz života sportista ovdašnjih klubova.
U broju 4 od 31. januara 1992. godine objavljeno je nekoliko zanimljivih tekstova. Recimo, o navijaču Draganu Divjaku Šeći pod naslovom “Vulkan zvani Šećo”.
“Najveći i, ujedno, najteži (130 kg) tuzlanski sportski navijač je Dragan Divjak, poznatiji pod nadimkom Šećo. Ne propušta nijednu značajniju sportsku priredbu u gradu, a kada navija, kao na slici našeg fotoreportera Igora Aligrudića, to je praznik za oči i uši. Zatalasa atmosferu u “Mejdanu”i začas posjetioce iz kazališnog dremeža pretvori u vulkan. Protivnicima dolijeva vodu u uši, a sudijama podigne pritisak do te mjere da zaborave na pištaljku. Stoga se ne kaže uzalud: “‘bem ti utakmicu ako u publici nema Šeće…”
U broju koji spominjemo, objavljen je kratak omaž preminulom velikanu među Slobodinim trenerima Momi Radunoviću (68) zvanom Bata Mome, nekadašnjem igraču Partizana iz generacije Stjepana Bobeka, i Slobode, a kasnije vrsnim trenerom kroz čije su ruke prošli poznati nogometaši s Tušnja poput Hukića, Kovačevića, Mulahasanovića, Blagojevića i mnogih drugih.
“Korzo” donosi i informaciju o smjeni trenera rukometašica Jedinstva Vlade Markovića, a postavljenju Branimira Mikića, do tada poznatijeg kao trenera rvača.
“Zbog šake dolara” naziv je teksta o nesuglasicama nekadašnje košarkašice Jedinstva Aide Razije Mujanović i uprave kluba. Iz uprave su iznijeli podatak da im je Mujanovićeva ostala “kratka” 25.000 dolara, dok ona tvrdi da je taj novac predala čelnicima kluba, te da “oni žele još toliko”.
“Sirota Razija, inače, u Italiji je zvanično dobila 200.000 dolara, a u španskoj Dorni, gdje sada igra, nezvanično – dvostruko više”, piše revija “Korzo”. (tl)