Poštovana Redakcijo, nedavno ste objavili tekst o otkazu najstarijeg Slobodinog trenera, Gordana Džafića. To je tačno, ali Džafić nije jedini iz Omladinskog pogona koji je dobio “nogu” u klubu koji već tri godine ko zna gdje vode “vizionari”, Šećerbegović i društvo.
Pored vrijednog Džafe, bivšeg golgetera, otkaz su dobila i dva mlada trenera: Boris Cvjetinović i Emin Mujezinović.
Radi se o trenerima koje su tražili prije godinu i po dana preko konkursa i nakon što su neke tadašnje trenera u Omladinskom pogonu pomjerili ili poslali na “listu čekanja”. Zašto su ih tražili konkursom? Pa kao da će u najmanju ruku zaposliti u Arsenalu i jedva ih “nafatali”.
Ti isti su im “veliki biznismeni” sada dali otkaz – radi uštede! A niko od novinara ne piše o tome da smanjuju “plate” u omlad. pogonu.
“Plate”, koje su se u prošloj godini u prosjeku isplaćivale svakih 48 dana, smanjuju se u rasponu od 30 KM (pazi uštede) do 150 KM. O “platama” u 2020. god. da ne pričamo, “bila je korona”.
Kakve su to priče o “vizionarstvu” o Slobodi “budućnosti” kada tjeraju ljude iz Omladinskog pogona, a na ostalima štede smanjivanjem plate! Mizerno je kakve su “plate” u Omladinskom pogonu Slobode, pa da su još redovne…
Tačno je da se treneri ne smiju buniti, jer će dobiti otkaz ili će ih degradirati kao Samira Kuduzovića. A na sve šuti šef Omladinskog pogona Buco Osmanhodžić.
Začačkajte, novinari, malo da vidite pravo stanje u Slobodi. Dosta je pjene i bajki Šećerbegovića i družine, a da ne govorimo o skupštini od 52 člana koji će, kako su najavili prije tri godine, mjesto u njoj platiti po 24.000 KM. Smiješno, jer ih ima 5-6, a priča se i da su se oni međusobno “razišli”. (S. F. – Identitet autora pisma poznat Redakciji)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)