Kad god pomislim da kao lokalna zajednica ne možemo dublje zapasti u blato, primitivizam i licemjerje, odmah me demantuju aktuelna dešavanja.
Naime, radi se o najnovijoj inicijativi Gradonačelnika Tuzle, Zijada Lugavića koja je više nego bestidna…
Prošle sedmice, na svom decembarskom Kolegiju pripremio je materijal- dokument za poslednju ovogodišnju sjednicu Gradskog Vijeća u kome kao Predlagač donosi Odluku kojom preimenuje jednu od najfrekventnijih i najpoznatijih pješačkih ulica u strogom centru Tuzle – “Trgovačku ulicu” i daje joj ime po svom ocu Muhamedu ef. Lugaviću!? Za one koji ne znaju, ta ulica je nastavak “Korza” od pjacete Kapija do Čaršijske džamije i predstavlja sami epicentar historijskog jezgra grada – dakle “duha čaršije”.
Ko biva, predložilo je neko građansko udruženje a on objeručke odmah prihvatio!!!
Ne ulazeći u motive tog “društva” ….. mogu kao građanin komentarisati samo ovakvu reakciju Gradonačelnika koji o tome odlučuje – strašno, neukusno i nadasve bestidno!!
Kako nas kao građane kolektivno podcjenjuje i omalovažava ne vodeći računa o etičkoj dimenziji takvog postupka i kako će to odjeknuti u javnosti!?
U po otvorene afere sa Domom penzionera i amaterskoj neuigranosti i nedoraslosti naših visokoplaćenih profesionalnih vatrogasaca, nerješavanjem javnog gradskog saobraćaja (tj plaćanjem sopstvenog socijalnog mira državnim parama od cca 28.000.000,00 KM), visokim stepenom nefunkcionalnosti i koruptivnosti gradskih institucija…..kad narod nervozno očekuje da neko od njegovog odabranog rukovodećeg tima na čelu sa njim preuzme odgovornost za niz katastrofalnih pogrešaka u vođenju grada i silnih afera – on javno predlaže ovu bestidnost!?
Da bezobrazluk bude još veći vidi se kako je upakovana i maskirana ta “lična porodična” odluka, koja bi u sjeni najvažnije tačke sjednice GV – usvajanja gradskog budžeta, pa možda i proguravanja Regulacionog plana (uprkos Ajanovićevom protivljenju zbog privatnih relacija sa zakupcem “Kadrine pijace” koja se uklanja) ova tačka dolazi negdje pri kraju i to “pod d)” vjerovatno kad se vijećnici prethodno izmore od diskusija, pa da onda “u bloku” usvoje nekoliko “nevažnih” tačaka od kojih je jedna i ta o preimenovanju ulica…
Da sam maliciozni analitičar rekao bih da ovim pokušajem preimenovanja najfrekventnije pješačke ulice u gradu izokola pokušava da izjednači “junaštvo” svog oca Muhameda sa veličanstvenim gestom Muftije Kurta, u drugom svjetskom ratu, koji je kao ugledni Tuzlak svojim zalaganjem za stanovnike srpske nacionalnosti u Tuzli kod Poglavnika direktno žrtvovao vlastito interniranje u Jasenovac i život i svoje porodice!? Neuporedivo!!!
Paradoks je tim veći što hibridno praveći svog oca nekim modernim herojem baš u momentu kada sahranjujemo jednog istinskog heroja današnjice, državnog službenika Emira Mešića koji je prijavivši kriminal i korupciju u Upravi za indirektno oporezivanje ostao bez posla i sopstvene egzistencije i kao takav – poprijeko umro!?
A Čaršija glasno šuti!
Ako bih bio dodatno maliciozan, rekao bih da je sa ovim postupkom “javne doafirmacije svog prezimena” davajući mu više zasluga nego što ga i zaslužuje – aktuelni gradonačelnik kao da je htio da skine pritisak sa svoje uloge i odgovornosti oko prethodnih nemilih gradskih afera koje tek trebaju da imaju svoj završni epilog!
Možda griješim, ali tako razmišljam kao čovjek koji dobro poznaje i voli ovaj svoj grad….. i mučno mu je više gledati ovakve bahanalije.
Ako pak, ovaj pilot – projekat prođe, eto nam odmah i Đasminove ulice, kao novog mega-heroja!
Ostalo smo već vidjeli i prepoznajemo kao u jednoj od repriza kultne serije “Mućke”. (Piše: Sejo M. – identitet i adresa autora poznati Redakciji portala)
Širi i sveobuhvatniji, primarno politički kontekst, zasigurno je potpuno kataklizmičan. U stvari, tuzlanski SDP, ako još i postoji kao ozbiljna i prepoznatljiva politička organizacija, ne zna šta će “sa Zijom”, pa i sa samim sobom. “Potjerali su zeca, a istjerali međeda”. Bez ikakve dileme, ogromna i fatalna je politička i svaka druga šteta koju aktuelni tuzlanski gradonačelnik čini ličnom infantilnom nekapacitiranošću svojoj matičnoj stranci i Gradu. Jedino njegovo ekspresno demisioniranje i “časna ostavka” može dati neku slabašnu priliku većinskoj stranci u Tuzli da se pokuša iščupati iz, evidentnih, političkih govana. U protivnom, “pravilan nijet” i pasivno čekanje je samo odlaganje neminovnog i nada za “obilnom kišom u srcu Sahare”. Ali, “malo morgen”.
Čitam kako mnogi ‘grozničavo’ brane prijedlog o izmeni naziva ulice. Zaboravlja se kontekst. Nije problem što će se ulica zvati po rhm. Muhamedu ef Lugaviću, nego što je predlagač Gradskom vijeću njegov sin, aktuelni gradonačelnik. To je neka vrsta sukoba interesa. Sramota je da sin predlaže izmjenu naziva ulice po svom ocu. I zašto se sada to predlaže kada se zna da se imena ulica mijenjaju povodom nečega bitnog. Šta je u ovom slučaju bitno i ovako hitno?
Neko je napisao da bi i rhm. Lugavić bio protiv ovog prijedloga dok mu je sin gradonačelnik. Otac je imao mjere u svemu, za razliku od sina koji se očigledno izgubio. Čini se da je mačku povelika teleća glava!