Ustavni sud BiH prihvatio je apelaciju Fikreta Hodžića, Fadila Novalića i Fahrudina Solaka. Utvrđeno je da je prekršeno pravo na pravično suđenje.
Saopćenje Ustavnog suda BiH prenosimo u cijelosti.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 14. novembra 2024. godine održao 150. plenarnu sjednicu na kojoj je razmatrao zahtjeve za ocjenu ustavnosti i apelacije te razmatrao i odlučivao o drugim pitanjima od važnosti za Ustavni sud.
Na ovoj sjednici Ustavni sud je usvojio Izvještaj o izvršenju odluka Ustavnog suda za period od augusta 2023. do novembra 2024. godine.
Od odluka koje je donio na plenarnoj sjednici Ustavni sud izdvaja:
U-6/24 (rješenje o neizvršenju) – U ovom predmetu Ustavni sud je donio rješenje o neizvršenju Odluke o dopustivosti i meritumu broj U-6/24. Tim rješenjem Ustavni sud je utvrdio da Vlada Republike Srpske, odnosno Radovan Višković kao predsjednik Vlade Republike Srpske, i Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske, odnosno Denis Šulić kao ministar Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske, nisu izvršili Odluku Ustavnog suda broj U-6/24 od 11. jula 2024. godine. U skladu sa članom 72. stav (6) Pravila Ustavnog suda, to rješenje se dostavlja Tužilaštvu Bosne i Hercegovine na daljnje postupanje u skladu sa zakonom.
Podsjećamo, Odlukom Ustavnog suda broj U-6/24 usvojen je zahtjev 13 poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine te je utvrđeno da Odluka o načinu i uvjetima prodaje nekretnina u vlasništvu Republike Srpske koje se nalaze u okviru posebnog područja Jahorina javnim nadmetanjem – licitacijom („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 114/23) nije u saglasnosti s odredbama čl. I/1, I/2. i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
U-11/24 – U ovom predmetu Ustavni sud je razmatrao zahtjev Općinskog suda u Sarajevu (sudija Erdin Šabić) za ocjenu ustavnosti Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08, 63/23 i 9/24) i Poslovnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16, 48/17, 88/17, 41/18, 64/18, 12/21, 26/21, 35/21, 68/21, 1/22, 26/23, 83/23, 9/24 i 27/24). U odluci je utvrđeno da su osporeni zakon i poslovnik u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. U obrazloženju odluke Ustavni sud je, između ostalog, istakao da osporeni zakon i poslovnik, koji su na pravnoj snazi u vrijeme donošenja ove odluke, propisuju pravo da kandidat za pravosudne funkcije može pokrenuti sudski spor protiv odluke o imenovanju pred Sudom Bosne i Hercegovine, te obavezu VSTVBiH da kandidatu saopći razloge zbog kojih nije imenovan na pravosudnu funkciju.
U-14/24 – U ovom predmetu Ustavni sud je razmatrao zahtjev četiri delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti čl. 3, 4. i 6. Zakona o imunitetu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 39/24). Odlukom je utvrđeno da propisivanje imuniteta od krivične odgovornosti za nosioce izvršne vlasti u članu 3. nije u skladu sa Zakonom o imunitetu BiH, a, slijedom toga, ni s Ustavom Bosne i Hercegovine. Naime, Zakon o imunitetu BiH ne propisuje imunitet od krivične odgovornosti za nosioce izvršne vlasti, već samo imunitet od građanske odgovornosti za ono što učine prilikom vršenja službe. Ustavni sud je zaključio da davanje imuniteta od krivične odgovornosti nosiocima izvršne vlasti nije opravdano „preovlađujućim javnim interesom“ da bi se moglo odstupiti od jednog od osnovnih principa vladavine prava kojima je propisana jednakost počinilaca krivičnih djela. Ustavni sud je utvrdio i neustavnost odredbi čl. 6. i 7. Zakona o imunitetu RS zato što su tim odredbama redovni sudovi u potpunosti isključeni iz odlučivanja o pitanju imuniteta, te nije omogućena dvostepenost u odlučivanju, što je u suprotnosti sa Zakonom o imunitetu BiH, a, slijedom toga, i s Ustavom BiH.
AP-5007/23 (Goran Dragičević i Predrag Đuričić) – U ovom predmetu Ustavni sud je zaključio da je apelantima prekršeno pravo na pravično suđenje. Naime, Ustavni sud je smatrao da je proizvoljan zaključak Fonda PIORS i Vrhovnog suda o tome da ne postoje zakonski uvjeti da se na obračun visine penzije primijene odredbe člana 136a. Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima (u daljnjem tekstu: Zakon o policiji) na sve policijske službenike, već samo na policijske službenike MUPRS. Naime, apelanti su bili policijski službenici Granične policije BiH s prebivalištem u RS. Doprinosi za njih su uplaćivani u korist budžeta RS, a pravo na penziju su ostvarili radeći „u posebnim uvjetima“, zbog čega im je priznato pravo na beneficirani radni staž. Međutim, Fond PIO i Vrhovni sud su ih tretirali drugačije od policijskih službenika koji isto pravo ostvaruju kao pripadnici MUPRS. Pri tome, Vrhovni sud za takvo različito tretiranje apelanata nije ponudio relevantno opravdanje i razloge. Na osnovu toga, Ustavni sud je zaključio da je presuda Vrhovnog suda donesena bez uvažavanja naročitih okolnosti koje su mogle utjecati na ishod postupka, te da Vrhovni sud nije ni pokušao odredbu člana 136a. Zakona o policiji sagledati u širem kontekstu i u vezi s ustavnim pravima apelanata i pravima iz Evropske konvencije.
AP-667/24 (F. H. i drugi) – U ovom predmetu Ustavni sud je usvojio apelaciju F. H. i pravnog lica „F. H. Srebrena malina“ d.o.o. te utvrdio povredu prava na pravično suđenje tih apelanata u dijelu osporene presude Suda BiH kojim je odlučeno o njihovom prigovoru da nisu znali za šta se terete. Ustavni sud smatra da iz dostavljenih presuda nije otklonjena sumnja u to da su ti apelanti prvi put suočeni s pravnom kvalifikacijom djela za koje su osuđeni u prvostepenoj presudi, te da zbog toga nisu mogli pripremiti odbranu. Stoga je Ustavni sud odlučio da predmet u tom dijelu vrati Sudu BiH koji će otkloniti utvrđenu povredu prava tih apelanata.
Pored toga, Ustavni sud je djelimično usvojio apelaciju F. S. i F. N. te utvrdio povredu prava na pravično suđenje u vezi s presumpcijom nevinosti tih apelanata u postupku utvrđivanja „krivične optužbe“ u vezi s izjavama određenih javnih zvaničnika koje su davali tokom trajanja krivičnog postupka. U odnosu na ostale navode F. S. i F. N., apelacija je odbijena. Ustavni sud je, između ostalog, zaključio da su ti apelanti osuđeni za djelo za koje su bili i optuženi, te da sud određenim izmjenama u presudi nije narušio subjektivni ni objektivni identitet optužnice, o čemu je Sud Bosne i Hercegovine dao detaljno i jasno obrazloženje. Dalje, u ovoj odluci Ustavni sud je istakao da je sud sveobuhvatnom analizom dokaza koje je prihvatio i ocijenio, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, došao do zaključka da su F. S. i F. N. počinili krivično djelo koje im se stavlja na teret, te da ništa ne ukazuje da je došlo do povrede principa in dubio pro reo.
U odnosu na javno objavljivanje presude Ustavni sud je utvrdio da je presuda suda javno objavljena čitanjem izreke presude te da su bile pozvane stranke i javnost. To što sud tom prilikom nije pročitao cijelu izreku, odnosno što je ispustio određene dijelove izreke presude, ne može voditi zaključku o kršenju prava na objavu presude. Apelanti su upoznati s odlukom, a Sud BiH je utvrdio da je izvornik presude identičan pismenom otpravku. U odnosu na pisanje medija, Ustavni sud smatra da ništa ne može dovesti do zaključka da je zbog pisanja medija o ovom postupku donesena osuđujuća odluka, odnosno da je to imalo utjecaja na sud pri odlučivanju.
AP-1665/24 (D. K.) – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio da nema kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje kada je disciplinski postupak protiv apelantice proveden u skladu sa Zakonom o VSTVBiH i Poslovnikom VSTVBiH i kada su nadležna tijela VSTVBiH provela dokazni postupak i utvrdila apelanticinu odgovornost iz člana 57. tačka 6. Zakona o VSTVBiH. Ustavni sud je zaključio da su nadležna tijela svoje zaključke dovoljno jasno obrazložila, pri čemu je obimnost dokaznog postupka opravdala donošenje odluke o produženju roka za okončanje disciplinskog postupka. Ustavni sud je utvrdio i da je apelantica propustila da prigovor o nepristranosti suda iznese u žalbi protiv odluke Drugostepene disciplinske komisije za tužioce, zbog čega taj prigovor nije mogla s uspjehom istaći prvi put u apelaciji Ustavnom sudu.
Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnosiocima zahtjeva/apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. (a)