Ulicama moga grada: Velika kuća i Mala zgrada

Objekat kolektivnog stanovanja izgrađen u tuzlanskom naselju Zlokovac (završen 2019. i useljen iste godine) sigurno ne spada u grupu onih koji će vas već na prvi pogled „oboriti s nogu“ ljepotom arhitektonskog izraza i proporcijskim skladom. Ali će vam zato svojom neobičnošću i orginalnošću sigurno skrenuti pozornost i neće dopustiti da prođete kraj njega, a da ga ne komentarišete, jer predstavlja zaista nešto novo, orginalno i osvježavajuće, bar kada je u pitanju tuzlanska i bosanskohercegovačka
arhitektonska scena.

Već i na taj famozni prvi pogled da se uočiti određeni međusobni proporcijski i vizuelni nesklad prepoznatljiv možda samo onima čije je izoštreno oko naučeno da vidi i ono što drugi ne vide. Nesklad između određenih fragmenata na fasadnim površinama i volumenima koji se preliva i reflektuje na krajnji doživljaj građevine u prostroru i vremenu. Doživljaj koji će sigurno kod svakoga od nas biti različit. Jer, arhitektura je definisana kao primijenjena umjetnost, a umjetnost je nešto što je prepušteno osjećanjima.

Uzimajući u obzir količinu talenta, znanja i iskustva koji stoje iza autorskog tima idejnog rješenja za ovaj objekat sam po sebi se nameće dojam da je prisutni „nesklad“ nešto što je unaprijed ukalkulisano, kao nešto bez čega se ne bi mogla na kvalitetan način realizovati ova zaista, ne budimo skromni, skoro pa genijalna ideja Velike Kuće i Male Zgrade kako su ovu realizaciju nazvali njeni tvorci iz zeničkog studija Entasis na čelu sa Vedinom Babahmetovićem.

Potvrda da su odradili jedan zaista dobar posao i da je „velika kuća i mala zgrada“ bila dobitna kombinacija saznali su kada im je u Ljubljani dodijeljena, više nego zasluženo, prestižna nagrada za arhitekturu BigSEE Architecture Award 2021. Bar kada je u pitanju pristup u projektovanju, tretiranju prostornih volumena i fasadnih ploha gdje donose zaista nešto novo i kvaliretno na ove prostore. Kod rješavanja prostornih organizacija stanova i njihovih veličina su ostali u okvirima prihvaćenih standarda. Naravno ako se izuzmu penthouse stanovi. Ali, u suštini, to ne predstavlja neki
značajan iskorak u tom segmentu. Što je i sasvim logično ako se uzme u obzir da su stanovi bili namijenjeni tržištu i nepoznatom kupcu.

A o samome nagrađenom objektu i pređenom putu od ideje do realiacije njegovi projektanti su rekli:

“Na početku je bilo kukuruzište na rubu grada. I to kukuruzište, uz brzu gradsku magistralu koje kao tampon odvaja urbani, „gradski“ dio grada i „prigradski“, padinski dio. Ako lokaciju promatramo longitudinalno, ona je bila prazni prostor omeđen sa istoka novim Islamskim centrom, a sa zapada objektima Starog Zlokovca, koji su svojom opečnom arhitekturom već postavili vrlo lijepu definiciju prelaza. S obzirom na blizinu džamije i kućnih struktura na padini, te dužinu i spratnost/P+5 zadate markice RPlanom, nekako nam se nametnulo da je trebamo razložiti na Veliku kuću i Malu zgradu. Veliku kuću koja će svojim kosim povlačenjem terasa imitirati veliki kosi krov kojim se i završava, te tako
smanjiti volumen objekta. Malu zgradu koja će predstavljati čvrstu bazu za Kuću i jednostavnu geometrijsku formu ravnih linija kao kontinuitet gradskog tkiva.

S obzirom na to da je Kuća prema džamiji, onda je ona prirodno bijela, a pravilni grid sakriva duboke terase. Isti dio sa sjevera također čine terase, ali ozelenjene koje se uvlače po kosini krova i bijelim čeličnim pergolama naglašavaju tu kosinu. S obzirom na relativnu raskošnost ovih terasa, u ovom dijelu objekta su smješteni veći stanovi, višestrano orijentirani. Tipološki, organizirani su uz tri fasade, a prostor koji se dobio na taj način u sredini, iskorišten je za organizaciju ostava. Materijalizacija ogradnih ploha
ostava je bijeli perforirani lim koji vrlo suptilno definira prostor. Na južnoj strani, Kuća se pretvara u veliki doksat.

Mala zgrada predstavlja tipološki jednostavnu dvostranu organizaciju sa centralnim koridorom. S obzirom na manju površinu stanova, svi imaju lođe koje akcentom jarkih boja – crvena, zelena, žuta neutralnom tamnom bloku zgrade daju identitet kao i njihovim korisnicima. Krov Kuće na etaži potkrovlja širi se na cijeli objekat i formira tako preduslove za ugodne penthouse. Bjelina krova od lima sa bezbroj krovnih prozora čitav volumen dematerijalizira i otvara prema nebu. Sjeverno prizemlje objekta karakteristično je po stanovima s baštama, a s obzirom na denivelaciju u odnosu na magistralu, taj prostor ispred objekta je formiran i kao vanjski prostor za druženje i igru djece.” (Piše: Milorad Stojanović, diplomirani inženjer arhitekture)