Skoro uvijek kada se „mimoiđem“ sa ovim objektom (nekadašnji Ekspress restoran, a danas Narodna kuhinja “Merhameta”) relativno skromnih, ali majstorski „uvezanih“ dimenzija koje tvore proporcijski skladan volumen paviljona umotanog u plašt kamenih ploča i staklenih ploha, zastanem malo zbunjen pošto nikako ne uspijevam da pronađem šta je to što povezuje njegovu namjenu (prvobitnu) i izvedene fasade, jer kažu da fasade trebaju da govore o namjeni objekta.
Ove fasade svojim arhitektonskim izrazom i prozračnošću teško da su mogle navesti na pomisao da se iza njih „krio“ jedan Ekspress restoran pošto likovnim izrazom i nenametljivom elegancijom više „po definiciji“ odgovaravaju nekom umjetničkom paviljonu ili galeriji. Ili ga možda samo ja tako doživljavam pošto sam se prije par godina na jugu Skandinavije imao priliku „susresti“ sa građevinom koja me neodoljivo podsjetila na ovu našu, a bila je u funkciji galerije otvorene za sve ljubitelje i poštovaoce umjetnosti, jer su joj prostori za komunikaciju između posjetilaca i izloženih eksponata u eksterijeru i enterijeru bili takvi da su omogućavali nesmetan pristup i osobama sa fizičkim ograničenjima.
Zar ova vrijedna lokacija u Klosterskoj ulici naslonjena na samo jezgro grada i njegovu istorijsko-kulturnu prošlost ne zaslužuje da dobije nešto tako u ovome objektu sa uvijek modernim i stilski bezvremenim fasadama oplemenjenom novim galerijskim sadržajima koji će obezbjediti nesmetan pristup u razgledanju izloženih eksponata i osobama sa fizičkim ograničenjima, jer im to ne omogućava trenutno najznačajni objekat te namjene u našem gradu – Međunarodna galerija portreta zbog „kiše stepenika“ prema njenom glavnom ulazu. A taj nesmetan i ravnopravan pristup za sve je nešto što je potrebno svakom gradu koji želi da bude moderna i poželjna destinacija na turističkoj mapi. 
(Međunarodna galerija portreta Tuzla: Kako omogućiti osobama u invalidskim kolicima da posjećuju izložbe, koncerte, promocije knjihga – Foto: Samir Zahirović, arhiva)
U vremenu kada mu se uklanja „prvi komšija“ – objekat sa autentičnim fasadama u kojima su se ocrtavale
vizure i duh jednog vremena koje je opisivalo naš grad i mijenja obrisima stambeno-poslovnog objekta
„savremenog arhitektonskog izraza“ za koje se teško može reči da se vizuelno uklapaju u zatečeni
ambijent potreba za očuvanjem objekta bivšeg Ekspress restorana u izvornom obliku postaje veća nego
ikada. (Piše: Milorad STOJANOVIĆ, dipl. ing. arhitekture)
NAPOMENA REDAKCIJE: Ovo je samo ideja našeg redovnog saradnika i kolumniste, s tim što to podrazumijeva da bi prethodno trebalo pronaći adekvatnije mjesto za “Merhametovu” narodnu kuhinju, također, objekat za kojim postoji potreba veća nego ikada.
Divan tekst,kao i sam objekat.
Slazem se u potpunosti s vama , sa vasim napisanim tekstom kao kolega arhitekta….
Medjutim, nekada na trecini te postojece parcele zajedno sa objektom, koja pripada restoranu ekspres, nalazila se tuzlanska sinagoga sa pripadajucim dvoristem. Ista je srusena na pocetku drugog svjetskog rata ,a vecina vjernika te bogomolje otjerana u logore smrti. Prezivjelo je tek desetak posto te populacije.
Pretpostavljam da cinjenice o nekadanjem objektu koji je tu napravljen pocetkom prosloga vijeka poznajete ili ako ih niste znali, molim vas da sljedeci put prilikom setnje kroz taj dio grada ,pogledate kamenu plocu (memorijal) koja je tu nedavno postavljena..
Polovinom sesdesetih godina prosloga vijeka, parcela na kojoj se nalazila tuzlanska sinagoga je po nalogu tadasnje vlasti oduzeta bez ikakve odstete, zajedno sa jos nekoliko okolnih parcela koje su imale istu sudbinu (misleci na bespravno oduzimanje) i bile u privatnome vlasnistvu . Na taj nacin formirana je gradjevinska parcela i tada se pristupilo izgradnji objekta ekspres restorana koji je do danasnjih dana imao razlicitu namjenu.
Jučer Ekspress restoran, danas “Merhametova” Narodna kuhinja, a sutra…? To je vas naslov i vasa plemenita zamisao da se taj objekat pretvori u novi galerijski prostor,zbog kako kazete “kise stepenica” ispred danasnjeg galerijskog prostora.
Slozio bih se u potpunosti s vama, da licno ne poznajem ovu drugu materiju koju ova parcela sa nekadasnjim objektom krije i da je “kisa stepenica” trivijalan problem u usporedbi sa nepravdom koju ova parcela trpi zadnjih osamdeset godina i vise.
Postoji i jedna druga ideja za ovaj objekat.
A glasi:
Na mjestu nekadasnjeg restorana ekspres izgradila bi se ponovo tuzlanska sinagoga,identicna onoj koja je tu nekada bila,samo sto ovaj put svojim unutrasnjim sadrzajem ne bi imala vjerski karakter kao nekada,jer ne postoji dovoljan broj vjernika ili ih nema nikako.
Ona bi svojom fasadom podsjecala na sinagogu dok bi unutra u desetak kancelarija odvojenih staklenim stijenama zazivio centar tuzlanskih nacionalnih manjina (romi, jevreji,italijani, slovenci,makedonci,poljaci ..itd. Ovim objektom bi trajno bio rijesen problem kancelarija ili prostorija tuzlanskih nacionalnih manjina s kojim vecina manjina ima dugogodisnji problem ,a grad tuzla bi ponovo dobio objekat koji joj je nedostajao da bi trajno simbolizirao i krasio tuzlansku multietnicnost.
Zivi bili…
Mirza Corbic
http://ivanajuric7.blogspot.com/2015/04/jevrejska-sinagoga-u-tuzli.html?m=1
Link za nekadasnju tuzlansku sinagogu
Poštovani kolega
Najprije hvala Vam na ovome zaista divnom, stručnom i nadasve iscrpnom osvrtu na moj tekst o objektu Ekspress restorana. Što se tiče same kamene ploče (memorijal) koju spominjete kao i činjenica vezanih za ovu parcelu i sam objekat sinagoge su mi dobro poznate. Ali ono što mi nije bilo poznato jeste postojanje ideje o djelimičnoj obnovi zdanja sinagoge tačnije samo njenog vanjskog izgleda (fasada) pošto bi unutrašnjost dobila novu, administrativnu namjenu koja bi bila data na korišćenje nacionalnim manjinama grada. Gledano iz ugla arhitektonske scene grada ideja je svakako vrijedna hvala. Danas (kao i uvijek) na istorijskoj sceni grada pored obrisa tuzlanskih džamija, Franjevačkog samostana i pravoslavne crkve zaista nedostaju siluete ove nasilno sa lica zemlje uklonjene bogomolje. Ali sa obzirom da se radio o objektu vjerskog karaktera trebalo bi kada se već obnavljaju fasade obnoviti ga u cijelosti u izvornom obliku ako ni zbog čeka drugoga ono zbog pijeteta prema ubijenim sugrađanima i njihov vjeri. Možda bi mi na ovo odgovorili da je u našem gradu jevrejska zajednica veoma mala i da potpuna obnova ne bi bila svrsishodna. Kada je u pitanju ravnopravnost brojnost je nevažna a kako Tuzla teži da bude značajna destinacija na turističkoj mapi eto još jednog razloga za potpunu obnovu. Kako stvari sada stoje ovo će i dalje i zauvjek ostati samo ideja i ništa više.
Iskreno ne bi me iznenadilo da ovdje u budućnosti ”nikne” stambeno-poslovni objekat ”SINAGOGA”.
Ali živi bili pa vidjeli.
Milorad Stojanović