Pet dana nakon što je završeno prvenstvo BiH, u Slobodi svim silama nastoje pronaći novog trenera. Spominju se, navodno, pregovori obavljeni s Amarom Osimom, a aktuelnog šefa struke, Amira Spahića, niko ni o čemu niti pita, a ni obavještava!
Niko od uprave, kažu, nije ušao ni u svlačionicu poslije utakmice sa Željezničarom, da barem pozdrave igrače i trenere i kažu im što planiraju za iduću sezonu.
Kada su se razišli sa Žižovićem, vrelu trenersku klupu ponudili su svom kadru, treneru juniora, Amiru Spahiću. Jedini zadatak bio mu je, s igrački mršavom ekipom koja je i kriva što je dospjela u kritičnu zonu – da izbori opstanak.
Pitali su ga novinari da li je razgovarao o uslovima, a Spaha je, kako tvrde bolje upućeni, rekao da nije tražio ništa. Samo da se ostane u ligi, pa će se onda sjesti i razgovarati.
Ostali su u ligi, a Spaha je po svemu sudeći izvisio. Nije prvi, a ni jedini domaći trener kome su ljudi iz uprave okrenuli leđa nakon što se sve završi, tragajući za dobrim “strancem”. I skupljim.
Kako priča čaršija, Žižović je imao mjesečnu plaću od 6.000 KM plus još neke beneficije, stan, hranu i drugo što ide u ovakvim prilikama.
Ako je tačan podatak, Spahić je za tri mjeseca dobio 1.300 KM, kolika mu je plaća kao treneru juniora.
– Nisu me kontaktirali, za Osima i ja čitam u medijima. Neću da se nudim, ja sam svoje uradio – jedino je što je želio reći Amir Spahić kada smo ga kontaktirali o tom kada će početi pripreme ekipe.
Čini se logičnim da trener, koji je izborio opstanak u ligi, ostane da radi dalje. Ali, pod drugim uslovima i da sam selektira ekipu.
Čelnici kluba, koji su se u posljednje vrijeme najviše angažirali oko pisanja saopćenja, da demantuju ono što svi vide da se događa, koji izmišljaju “din dušmane” kluba i koji, kao i svi njihovi prethodnici, drvlje i kamenje osipaju na “ranije uprave”. Jer, oni su klub uveli u dugove, a ovi, kao, nisu. Ovi koji su obećali za dvije godine Evropu, a evo i treća izmiće, a jedino je konstanta: borba za opstanak!
I opet ništa od domaćih kadrova, doći će Osim, ili neko drugi, uzeti novce,a kakva je garancija da se iduće sezone neće sve ponoviti!?
Mediji pišu da je cijela igračka postava sa isteklim ugovorima. Praktično, samo su četiri igrača koji imaju važeći ugovor sa Slobodom: Kapetanović, Osmić, Maksimović, moguće Devedžić i još neki mlađi igrač.
Šta bi se desilo da je Sloboda ispala iz lige i može li se pretpostaviti koliko miliona bi morala potrošiti da se vrati u “premijerku”? Pa neko je taj posao odradio, neko je s tim momcima trenirao, prosipao znoj i živce, neko je bdio nad ekipom dan i noć da bi ga sad jednostavno gurnuli ustranu: ne trebaš nam više!
– Istekao mi je ugovor, ali niko sa mnom nije riječ progovorio o tome da li ću ostati ili ne. Otišli smo na odmor bez kinte, a zadnje plaće koje smo dobili bile su za posljednja tri mjeseca prošle godine – kaže igrač koji, logično, ne želi da mu se ime spominje, jer će ga kazniti.
Ni njemu, kao ni ostalima, a ni trenerima, niko iz kluba nije na odlasku pružio ruku, barem zbog ostanka u Premijer ligi.
Odakle novci za Osima, odakle za bilo kojeg “stranog” trenera, odakle kad stalno kukaju kako nema novaca u blagajni, kako su veliki dugovi, kako je malo poslovnih ljudi koji žele da ulažu u Slobodu?
Ponavlja se stara priča: bolje trener sa strane, nego domaći kome niti moraš plaćati stanarinu, niti “odvojeni život”, i koji je cijelu jednu generaciju igrača pripremio za seniorski tim.
A šta je s odgovornošću onih koji vuku poteze, koji su kumovali lošoj selekciji igrača i koji, kao i prethodne uprave, uoči svakog prvenstva mijenju kompletnu postavu igrača, mijenjaju trenere po potrebi, otpuštaju one koji “zvižde”…I onda se još pitaju zašto im navijači okreću leđa i zašto poslovni ljudi ne žele da investiraju u klub! (M.P.)