Posljednji ispraćaj poznatog Tuzlaka, Mustafe Bate Muharemagića, muzičara i advokata, obavit će se u nedjelju ispred Komemorativnog centra u Tuzli, u vremenu od 13:00 do 13:30 sati, saznaje TuzlaLIVE portal.
Nakon toga, tijelo preminulog bit će pokopano na Gradskom groblju Trnovac u Tuzli.
Mustafa Muharemagić Bato, preminuo je u srijedu, 24. novembra u 59. godini. Borio se godinama s teškom bolešću, zaista junački, uporno, žilavo, u Tuzli, Novom Sadu, Beogradu. Nije se predavao ni kada je morao uzeti pomagala, pa i kada su invalidska kolica bila jedino sredstvo za odlazak ljekaru, prijetljima na druženje, starom ocu Fajki i majci Kiri, koja je početkom godine preselila u rajske vrtove, gdje će i sam.
Tuzlaci i mnogi drugi diljm BiH i nekadašnje zajedničke države pamtit će Muharemagića kao vrsnog umjetnika. Legendarni sastav “Miris dunja”, čiji je bio jedan od osnivača i lidera, 1989. godine je pobijedio na nekada prestižnom festivalu MESAM u Beogradu, s pjesmom “Ono malo duše”.
To je samo jedna u nizu pjesama koje su svirali u to vrijeme članovi izuzetno popularne muzičke grupe koju su, uglavnom, sačinjavali: Faruk-Fare Nadžaković – vocal, Zoran-Zoka Stanisavljević bubnjevi, Zlatan-Zlaja Fazlić klavijature, Predrag-Gagi Čanak gitara, Damir Salkić bas gitara i, naravno, alfa i omega grupe, Mustafa Bato Muharemagić – gitara.
Poslije rata Muharemagić je, uglavnom u kućnom studiju, stvarao replike nekadašnjih pjesama, adaptirao i aranžirao, na svoj način, poznate zabavne, zabavne, sevdalinke i starogradske pjesme. Uradio je i neke numere vezane za Odbrambeni rat, a na izboru pjesme BiH za Evroviziju 2001. komponovao je, zajednom sa Zokom Stanisavljevićem, numeru “Mustafa” koju su izveli Nikolina i Davor, a izvđači su se predstavili kao grupa “Taliban”.
Vezano za ovu posljednju vezana je i zanimljiost: kada biste ukucali neki pojam na Googleu vezan za talibane, otvarala se i ova kratkotrajna tuzlanska skupina muzičara. Dogodilo se da je i “New York Times” tražio ko se krije iza pjesme grupe “Talibani”. Kada se saznalo da je riječ o uglednom tuzlanskom advokatu, potraga se nastavila, sve dok nije postalo jasno da je riječ o “zajebanciji” aktera muzičke numere.
Šeret kakav je bio, Bato je prokomentarisao: “Eto i “New York Times” se raspituje za mene. Al’ će se razočarati kad saznaju ko je tuzlanski “taliban”!
Muharemagić je svojevremeno bio advokat koga su poslije rata angažovale i konsultovale brojne međunarodne organizacije, pa i ICTY. Potiče iz advokatske porodice, jer mu je otac Fadil – Fajko, bio učitelj, mentor i vodilja, sve dok nisu postali kolege s dvije advokatske kancelarije u Tuzli, potpuno neovisni.
Nema nijednog važnijeg društvenog događaja u Tuzli na kojem nije viđen i Batan. Osoba koja je zbog svog duha, vrckavosti i sklonosti šali bila omiljena u svim društvima, no najčešće među svojom generacijom Gimnazijalaca, ali i drugima.
Bio je i na Fejsbuku, ali svaka objava je bila “ona prava”, koja je izazivala zanimanje i reakciju. Pa tako je jednom prilikom ljudima s ovog portala poslao poruku: “Objavili ste moju priču, očekujte drastičan pad čitanosti!”, mada se dogodilo suprotno.
Opet, jedne prilike je napisao u njegovom stilu i ovo: “Ja sam na Fejsbuku od 2009. godine. Sjećam se kad su ovo sve bile njive”!
I kad je bolest napredovala, teško, ali rado, odlazio je na druženja. Nerijetko uz pomoć najbližih prijatelja.
Kažu, sve do jednom. Dalje nije mogao, desilo se što se desilo, nesumnjivo prerano, bolno i teško za “armiju prijatelja”, oca i sestru, komšije, kolege…
Ipak, ostavio je toliko lijepoga za sobom, da ćemo ga se vječno sjećati i spominjati s toplinom u srcu, s ljubavlju koju je i sam davao drugima.
Ostaje da poželimo vječni mir duši njegovoj i da mu bude laka zemlja bosanska, zemlja trnovačka! (mp)
(Posljednja verzija pjesme “Ovo malo duše”, koja je pobijedila 1989. godine na beogradskom MESAM-u, u spotu, za koji je Bato rekao, “što Sarajevo drpi”)
(Pjesma Zvonka Bogdana “Život teče u laganom ritmu” u obradi Bate Muharemagića)