Na današnji dan prije četiri godine preminuo je u 55. godini Sakib Malkočević Sok, veliko fudbalsko ime Slobode i BiH, izniman čovjek, suprug, roditelj, brat, prijatelj…
Kao igrač postao je legenda Tušnja, kao trener uvršten je među nabolje u ovom poslu, ne samo u Slobodi, nego i u NS BiH, jer je kao selektor U-17 reprezentacije “male Zmajeve” odveo na tri Evropska prvenstva, po čemu spada među najuspješnije među selektorima svih reprezentacija naše države.
Dva puta je Slobodu vodio u Intertoto kupu, s juniorima Kluba osvojio je titulu prvaka BiH, pod njegovim vodstvom i ekipa u eliti bh. fudbala bila je među najboljima, ‘crveno-crne’ je i u Kupu dovodio do finala, ali mu je veliki trofej par puta izmakao manjkom sportske sreće.
Bio je čovjek čija se riječ poštovala, nikad nije iznevjerio obećanje, mnogim trenerima bio je uzor. Omiljen je bio u oba entiteta, nije imao problema u komunikaciji s ‘onima drugim’, jer je i njima bio primjer osobe koja poštuje druge. Nije dijelio ljude po nacionalnim bojama niti je ikome i ikada prebrojavao krvna zrnca.
Kako kaže dr. Kasim Salković, s kojim je u Slobodi vodio ‘mnoge bitke’ i koji je danas s cvijećem došao na Sakibov mezar u Lipnici: ‘Jedan je Sok, neponovljiv!’
Danas, na četvrtu godišnjicu preranog odlaska Sakiba Malkočevića Soka, ne njegov mezar u Lipnici ostavili su cvijeće članovi porodice Malkočević, te nekolicina prijatelja.
Nije Sok dočekao da mu fakultetske diplome podare kćerke Mirna i Irma, a baš ovih dana se to dogodilo: Mirna je diplomirala u roku i kao farmaceut počela raditi u jednoj apoteci na Slatini, mjestu njihovog odrastanja i zajedničkog života. Do Sakibovog odlaska.
Uskoro treba diplomirati i Irma Malkočević, koja se opredijelila za turizam.
Ono što su za njegova života obećale svom divnom ocu, Sakibu, ispunile su. Fakultetske diplome djece bile su i njegova želja. Obećano – ostvareno. Mirno spavaj, dragi Sok. Porodica i prijatelji nikada ga neće zaboraviti! (mp – Foto: TLi FB)