Nema nikakve dileme da su rezultati aktuelnih lokalnih izbora u našem Gradu, vrlo jasno i nedvosmisleno ilustrirali ogroman i nezaustavljiv trend političkog etničkog “čišćenja” tuzlanskih Hrvata, posebno zbog dotičnog formalnog “manjinskog” brojčanog kapaciteta, nagovještavajući i njihov tihi, definitivni egzodus i potpuno marginaliziranje, do nestajanja.
U tom kontekstu, svakako da je, po svom sadržajnom i neprincipijelnom cinizmu, jedna od politički morbidnijih poruka, kojih smo se naslušali ovih desetina godina, ona pobjednička gradonačelnika Tuzle kojom slavodobitno potvrđuje svoju šestu historijsku i spektakularnu pobjedu i to “u svih četrdeset mjesnih zajednica”. Naravno, bez obzira na euforičnost i opšte odobravanje svekolikog domaćag pučanstva, uglavnom plebosa, nije propustio da konstatira da je skupio više glasova od svih svojih kandidataskih takmaca, onako džematile. Reklo bi se, pobjeda ama baš takva, gotovo plebiscitarna u “kontinuitetu karakternosti uspjeha”, što god to značilo.
Ali, nije tako, posebno u svojoj razvojno-ekonomskoj suštini i poražavajućoj autoritarnoj političkoj dekandenciji i limitiranoj, krutoj oholosti logike “jedne kašičice pameti“, koja guši ovaj grad, možda i više od vidljivog, ubilačkog aero-zagađenja za koje, ipak, postoje neke solidne perspektive njegovog dogledivog tehničkog razrješenja. Takođe, uvijek postoji gore, pa su politički neodmjerene, neozbiljne i egoistično samožive izjave o “blistavim” izbornim pobjedama u situaciji opšte, galopirajuće bijede svugdje oko nas i masovnog egzodusa, promoviranje nekog prihvatljivog novog barbarizma bezosjećajne samodovoljnosti.
Nije jasno kakva to može biti, iole prihvatljiva, izborna politička pobjeda, valjda, gradonačelnika svih građana “u svim mjesnim zajednicama Tuzle“, ako su one maltene bez ljudi, kada u većinskim hrvatskim naseljima, npr. Ljepunice, Brgule, Mramor, Husino, Ljubače, Obodnica, Breške, Dragunja, Dokanj, Par Selo i td., izlaznost birača ne prelazi katastrofičnih 20%. Oni preostali, nedostajući 80% u pravilu nisu apstinenti: nisu tu! Kakav je to profani provincijalizirani trijumfalizam „crvene Tuzle“ nad tzv. etnonacionalistima, kada i tvrdoetnički HDZ-ovski izborni magnet može da okupi najviše tek 1.500 svojih glasača, podrazumijevajući da su lokalni „ljevičari“ očigledno otpisali domaće Hrvate, vodeći se suludom pobjedničkom brojačkom pragmom: malo ih je!
Inače, u Tuzli je nedavne 2011/13.g. popisano oko 15 hiljada Hrvata, naših sugrađana, tj. oko 14 % od broja ukupnog stanovništva, što je kumulativno 25 % manje od predratnog, koji žive u ogromnoj većini od 70 % u rubnim djelovima Grada, te je time još dodatno poražavajuće izražena specifična teritorijalna ispražnjenost takvih etnički kompaktnih zajednica. Jasno je da je formalna izborna baza punoljetnog stanovništva blizu 12 hiljada, pa ako bi se prihvatila i uobičajena izlaznost od 50 %, to bi trebalo biti barem 5 do 6 hiljada osoba, a ne mizernih 1500 ili 2 hiljade, što nije ni 20 %.
Bizarnosti radi, jeste činjenica da hrvatska naselja obuhvataju područje Grada Tuzle, neki kažu, u nekoj vrsti stiliziranog slova „U“, i kome god, i kakve god bile aluzije na pameti, mi srcem znamo da to može samo biti oblik potkovice sreće, nesebične ljubavi i beskrajnog međusobnog komšijskog povjerenja i upućenosti jednih na druge. Oduvijek je tako.
Konačno, nije “sudbina” Hrvata Tuzle samo „njihova stvar“ i pitanje statističkih prebrojavanja ili neprihvatljivih politikantskih, glupavih izbornih narativa, to jeste naša zajednička, vjekovno nedjeljiva prošlost, sadašnjost i budućnost, a njihovo marginaliziranje ili “odsutnost” iz naših života je nezamislivo civilizacijsko uniženje i nenadoknadivi gubitak i osiromašenje značajnog dijela našeg zajedničkog identiteta, bez kojeg nismo bolji ljudi.
Pitanje je samo kome je to palo na suludu pamet da je vrijeme “dobrijeh ljudi” samo neka preživljena prošlost naših sjećanja i suvišni, opterećujući dio izbornih kampanja i “pobjeda“: samo nekom nedobronamjernom farizeju. (Piše: Derviš ČIČKO)
Bravo za komentar. Nema Tuzle a ni Bosne bez Hrvata i Srba……. točka i tačka.
Nema Tuzle bez svih iz 90.ih
Takoje Nerka ali vlast i država nas otjera za boljim neka ide kogod može odavde ovde nema hljeba za narod dokle god političari grabe sebi
Ali nema ni “ostalih”,ne samo Hrvata! Pa u Tuzli toliko onih koji se izjasnjavaju “ostali” nigdje nema,a i djeca su nam iseljena davno,davno.Pisi malo i o nama,sve neka naciougrozenost,a gdje je ljudska
Radi se o istoj stvari, ako je argumentirano. Inače, nažalost, “vojska” glasača “ostalih” masovno i bezpogovorno izborno podržava tuzlansku vlast. To je tako.
Tuzla je izgubila multieticnost dolaskom ovog ma*muna na vlast a on Ce reci pa u mene je mjesani brak ali se zna da je Asja Redjic davno pomjerila Zanetiu u drugi saf
Svaka čast prijatelju! Dobro je da to neko (ti nisi neko ti si poseban) vidi. Jednonacionalne sredine su samo ovde u BiH budućnost! Takve sredine nisu budućnost! Toga su mladi i pametni ljudi svjesni i bježe što dalje. Čestitam na vrhunskom prilogu! Pozdrav od tvog komorata Tađe!
Pozdrav kolegi Tađi. Upravo je to naša glavna nesreća.
Čestitam.
Sramota je da se sustavno vrsi protjerivanje gradjanskog mentaliteta ,gradjana ovog grada a posebno su na udaru nasa braca Hrvati (katolici).Ovo se radi sirom svijeta,srednja klasa je pod nevidjenim udarom i prijeti joj nestanak.Kao u svakom ratu ,uzmicanje je znak taktickog manevra da se prikupi snaga i organizuje protivudar.Samo naprijed,vrijeme ce donijeti promjene ka boljem,nemojte napustati svoju zemlju.
Protjeruju se svi oni koji nemaju štele niti nekoga u vlasti. To nema veze sa etnicitetom. BTW, koliko to BH katolika prosi po TZ? Srećom, niko. Nisu nešto glasni da kritikuju onog ustašu Čovića ili njegove podguzne muhe u TZ, Krešića i sl. Taj isti Krešić bio u ARBiH, prije rata u MUP, mlatio Albance na Kosovu, maznuo stan vojni, a sad ugrožen ne radi ništa kao zamjenik ministra odbrane. Mudri Latini i merhametli Bosnje.
Da. Stari stereotipi: od drveća se ne vidi šuma.