Tuzlanski gvardijan Franjevačkog samostana, Željko Nikolić, i ove godine je, uoči obilježavanja Božića, uputio tradicionalnu božićnu poruku vjernicima i građanima. U svom obraćanju posebno je naglasio važnost mira, međusobnog poštovanja i dobrih odnosa među ljudima.
Povodom božićnih blagdana, u Franjevačkom samostanu postavljene su i jaslice koje simbolično predstavljaju skromnost i poniznost Kristovog dolaska na svijet. Prema kršćanskom učenju, Isusovo rođenje obilježeno je napuštanjem nebeske slave, a njegovo polaganje u obične jasle predstavlja poruku bliskosti i dostupnosti svim ljudima. Prikaz štale kao mjesta rođenja Isusa temelji se na dugogodišnjoj tradiciji, koja potiče još iz 1223. godine, kada je sveti Franjo Asiški organizovao prvi živi prikaz jaslica. Ipak, u Evanđelju po Luki navodi se da za Mariju i Josipa nije bilo mjesta u svratištu, zbog čega je novorođeni Isus položen u jasle.
Božićnu poruku gvardijana Željka Nikolića prenosimo u cijelosti:
Kršćani cijeloga svijeta ovih dana slave Božić: blagdan susreta ljudskoga i božanskoga, zemaljskoga i nebeskoga, blagdan koji u svojoj srži nosi jednu ključnu poruku: čovjeku i svijetu potreban je mir.
Prvotno mir u nutrini čovjeka, onaj balans akcije i meditacije, rada i odmora. Balans kojega je narušio suvremeni način života, istkan od stalnoga trčanja za ispunjenjem svoje mehaničke funkcije u svijetu: funkcije radnika, roditelja, učitelja, menadžera, vjerskoga ili nekoga drugoga službenika. Čovjek našega vremena je sveden na anksioznoga ili depresivnoga muškarca ili ženu, otuđenu pritiskom kulture individualizma i uspjeha. Kultura prisilnoga egocentrizma stvara od čovjeka pojedinca stroj bez empatičnosti, od porodice skup jedinki koje ne osjećaju jedni druge kao svoje, od društva bezličnu masu bića bez suosjećanja i odgovornosti za drugoga.
Božji iskorak čovjeku ususret, kojega kršćani slave u blagdanu Božića, i kojega nazivaju različitim imenima, kao što su utjelovljenje, učovječenje ili naprosto rođenje Božje, može, ukoliko ga oslobodimo okova „tržišne religije“, vratiti čovjeka njemu samomu i barem ovih dana, dok traju blagdani, pomoći mu sići u dubine vlastite rastrganosti gdje će pronaći barem nešto od mira i spokoja koji ga čine čovjekom. Božić je zaista prigoda za taj povratak čovjeka samome sebi i istinskom iskustvu porodice, društva, politike i države.
Iskustvu mira o kojemu pripovijedaju božićna evanđelja i pjevaju božićne pjesme.
Mir potreban čovjeku, Božjemu svijetu i svakome od nas je onaj mir koji podrazumijeva odsutnost rata. Nigdje se nemoć Božja, nemoć vjere i nemoć kršćanske egzistencije ne pokazuje tako očito kao u neuspjehu uspostave mira u Gazi, u Svetoj Zemlji židova, kršćana i muslimana.
Bog Abrahamov i Ibrahimov rođenjem u nemoći i ostavljenosti betlehemske štalice stavio se na stranu ne globalnih kreatora rata i geopolitičkih interesa koji rezultiraju hiljadama mrtve djece u Gazi, nego na stranu onih koji pate, na stranu prognanih, izmučenih glađu i ubijanih zbog beskrupuloznih politika i besmislenih borbi.
Da bi se mir ustanovio na obje ove razine, dakle na osobnoj i egzistencijalnoj s jedne strane te na svjetsko historijskoj, u Ukrajini, Svetoj Zemlji i Nigeriji s druge, potrebno je vjeru u Božji dolazak čovjeku u Isusu, rođenom u Betlehemu Judejskom, uzeti ozbiljno. Ne na folklorni ili trgovačko-adventski način, kako mi to činimo svake godine ponovno, svodeći ovaj Božji govor na naše plitke, ljudske okvire i interese. Mir u ljudskim srcima i na meridijanima ovoga svijeta nastupit će kad svi mi promijenimo horizont svoga gledanja na svijet i čovjeka: kad se oslobodimo ličnih i kolektivnih egoizama.
Svim kršćanima koji u novorođenom Isusu prepoznaju Božji otkupiteljski govor čovjeku čestitam Božić, a svim ljudima dobre volje našega Grada i domovine Bosne i Hercegovine želim Božji blagoslov, mir i dobro u predstojećoj 2026. godini, poručio je Nikolić. (tl)