(Foto: Ilustracija, Prometej.ba)
Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara
Kroz Imotski kamioni žure, voze crnce Francetića Jure
U Čapljini klaonica bila, puno Srba Neretva nosila
Oj, Neretvo, teci niza stranu, nosi Srbe plavome Jadranu
Ko je reka, jeba li ga ćaća
Da se Crna Legija ne vraća?
Stihovi pjesme koju je nekada izvodio Marko Perković Thompson, a koju danas redovno izvode njegovi obožavatelji diljem Hrvatske, pogotovo na skupovima povodom njegovih koncerata.
Jedan od najvećih hrvatskih ratnih profitera – koji je zgrnuo milijune na ratu koji je završio prije danas već 30 godina, skladatelj i izvođač primitivnih “domoljubnih” rima, propagator ustaštva i povijesnih mitova i izmišljotina i jedan od najvećih trovača hrvatskog naroda, Marko Perković Thompson, na svom koncertu u Sinju održanome 4. kolovoza 2025. sažeo je – kao glasnogovornik novog fašizma – svoju totalitarnu viziju hrvatskog društva.
Između ostaloga, taj priglupi ustaški cajkaš rekao je sljedeće: “Oni koji žele živjeti u ovoj našoj domovini, i koji žive u našoj domovini, moraju poštivati hrvatske branitelje i njihove simbole.”
Politički režim utemeljen na sveobuhvatnoj ideologiji i teroru koji kontrolira sva područja ljudskoga života, koji propisuje što se smije a što ne smije govoriti, misliti i poštivati, zove se totalitarizam.
Rečeni ustaški cajkaš i njegovi novofašistički pokrovitelji iz Hrvatske katoličke crkve i s hrvatske desnice neće nam određivati što moramo poštivati. Pogotovo ne moramo i nećemo poštivati HOS, pogotovo ne moramo i nećemo poštivati ustaški pozdrav “Za dom spremni” pod kojim je NDH izvršila tri genocida. Natjerati drugu, nefašističku polovicu hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske na poštivanje onoga što ustaški cajkaš misli da se mora poštivati kako bi se imalo pravo živjeti u Hrvatskoj, može se učiniti na dva načina: da promijene Ustav (u kojem jasno stoji, kao jedna od izvorišnih osnova, da se hrvatska državnost očituje “u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskoga rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963-1990.) ili da poput Pavelićevih ustaša 1941. na silu ili odlukom više sile preuzmu potpunu vlast pa milijun ljudi – one koji ne poštuju što se “mora” poštivati – protjeraju ili odvedu u logore smrti.
Dok se ne promijeni ustav ili dok se ne otvori novi Jasenovac, možemo i trebamo ustaškom cajkašu i njegovim idolopoklonicima jasno poručiti da svoje totalitarne vizije mogu zadržati eventualno za svoju kuću. (Piše: Franjo ŠARČEVIĆ, Prometej.ba)