(Ullaže se manje nego što neka srednja škola godišnje potroši na grijanje i tehničko održavanje – sjednica Vlade TK, Foto: Press TK).
Vlada Tuzlanskog kantona je, kako to zvuči u saopštenju, „afirmisala značaj znanja, inovacija i mladih kadrova“ dodjelom ukupno 266.475 KM za sufinansiranje naučnoistraživačkog rada. No, ako se zagrebe ispod površine ove izjave – jasno je da se radi o još jednom pokazatelju sistemske nebrige za nauku i obrazovanje u Bosni i Hercegovini.
U kantonu sa gotovo 450.000 stanovnika i univerzitetom koji školuje hiljade studenata godišnje, ovakav iznos je – neozbiljan. U vremenu kada se govori o digitalnoj transformaciji, zelenim tehnologijama i sprečavanju odljeva mozgova, Vlada TK ulaže manje sredstava u nauku nego što jedan manji infrastrukturni projekat vrijedi. Za poređenje: prosječna vrijednost jednog službenog vozila u javnoj nabavci nerijetko premašuje 70.000 KM – dok se za opremanje svih laboratorija i istraživanja zdravstvenog stanja djece izdvaja nešto preko 82.000 KM.
Još porazniji je iznos odvojen za podsticanje mladih istraživača – samo 18.000 KM za doktorske disertacije, što je dovoljno da se simbolično podrži tek nekoliko kandidata, dok je za magistarske radove izdvojeno mizernih 5.790 KM. Pitamo se: da li vlast zaista očekuje da će ovakvim iznosima zadržati talentovane mlade ljude u Tuzli, dok ti isti ljudi za istu svrhu vani dobijaju stotine hiljada eura godišnje?
Za naučne monografije, udžbenike i časopise, koji su ključni za vidljivost i razmjenu znanja, obezbijeđeno je ukupno 12.700 KM – iznos koji jedva pokriva troškove štampe nekoliko knjiga. Kako onda govoriti o strateškom pristupu razvoju nauke?
Za poređenje, Evropska unija kroz strategiju „Horizon Europe“ za period 2021–2027. ulaže preko 95 milijardi eura u nauku i istraživanje. U prosjeku, članice EU izdvajaju više od 2,2 posto BDP-a za istraživanje i razvoj, dok je prosjek OECD zemalja preko 2,7 posto BDP-a.
Bosna i Hercegovina, prema dostupnim podacima, izdvaja manje od 0,3 posto BDP-a za nauku – među najnižim u Evropi. Kada se to razloži na kantonalne nivoe, vidimo da Tuzlanski kanton, sa svojih 266 hiljada KM, ulaže manje nego što neka srednja škola godišnje potroši na grijanje i tehničko održavanje.
Ovakve odluke pokazuju da Vlada TK tretira nauku kao protokolarnu obavezu, a ne kao pokretač razvoja društva. Ozbiljna ulaganja u naučnoistraživački rad moraju biti višestruko veća, sistemski planirana i dugoročno održiva. Dok god se sredstva za nauku broje u hiljadama, a ne milionima – Tuzlanski kanton neće biti lider, već samo dobar dekor za konferencijske govore i izvještaje.
Nauka bez stvarne podrške ostaje prazna fraza. A prazne fraze, ma koliko dobro sročene, nikad nisu promijenile svijet. (sa, tl)