General Hazim Šadić, Čelićanin, Tuzlak i građanin svijeta, ostao je, prije svega, uvijek Čovjek na liniji humanizma i u preteškim ratnim vremenima kao profesionalni vojnik i iskreni domoljub.
Svojim životom branio je i odbranio principjelnost, dosljednost i nadu u jedan bolji svijet bez mržnje, ubijanja i nacionalizma, ali i prirodno pravo na odbranu svojih najmilijih, zavičaja i domovine. Njegovi suborci i njihovi životi, posebno po ratnim rovovima, nikad nisu bili “operativno-planski kolateralal” i svaku pogibiju teško je i lično preživljavao.
Na praktičan, vidljiv i jasan način dokazivao je “vojničko viteštvo”, a u ophođenju prema ljudima posebnu vrstu urođene pozitivno aristokratske otmjene skromnosti i blagosti razumijevanjem datosti čovjekovog bitisanja kao vrhunskog dara “Onog Koji Daje Bez Ruku”.
Ovaj vidljivi svijet bez generala Hazima Šadića hoće biti duhovno i fizički siromašniji, ali kraj jednog ispunjenog života mnoštvom teških iskušenja, jeste i neoborivi dokaz da je moguće časno proživjeti svoje zadano ljudsko trajanje i otići prema vječnim tišinama naših sjećanja mirne savjesti, ispunjene duše dobrom i ljubavlju prema svima koji su imali čast da susretnu i upoznaju znamenitog Čelićanina, koji se “vraća kući” u smiraj.
Zaista, bila je neizmjerna privilegija lično poznavati Hazima! (D. Čičko)