Rođeni Kladanjac, Nedžad Mašić (61), dobro je poznato ime našoj sportskoj javnosti. Nekada igrač s internacionalnom karijerom, trenersku sezonu je završio u Turskoj, na klupi Tekirdagspora iz Tekirdaga.
Kada je pozvan da preuzme kormilo tog ženskog kluba, ekipa je tavorila pri dnu sa samo tri boda. Nije mu, međutim, bilo prvi put da “vadi kestenje iz vatre”.
– Pozvan sam 17. januara 2021. godine, u vrijeme dok sam radio u živiničkom Konjuhu. Tekirdagspor je bio u jako teškoj poziciji, jer su se nalazili na pretposljednjoj poziciji prvog dijela sezone. Ambicije kluba bile su opstanak u Super ligi Turske. Već sam vodio nekoliko turskih klubova i znali su kako radim. Za mene nije bila laka odluka da preuzmem “fenjeraša”, ali poznavajući sebe, uhvatio sam se po ko zna koji put u koštac s poteškoćama – ispričao je Nedžad Mašić koji se, nakon što je završena sezona u Turskoj, nedavno vratio u BiH.
U SVAKU UTAKMICU ULAZILI SMO KAO U FINALNU
Dodaje da je uz punu podršku i povjerenje kluba napravio korekcije u ekipi, naporno radeći na fizičkoj i taktičkoj spremi, ali i na promjeni igračke filozofije rukometašica.
– Odrekli smo se nekih igračica zbog neispunjavanja igračkih normi. Bilo je jako teško, ali smo vjerovali da će nas samo rad izdići. Ulazili smo u svaku utakmicu kao da je finalna što nam je donijelo izuzetne rezultate. Uz dobar rad ekipe i punu podršku kluba došli smo na 8. poziciju gdje smo i završili sezonu, ostavši u Super ligi – kaže sagovornik.
Ističe da je najbitnije to što su svi u klubu vjerovali u sebe, u dobar rad i, na kraju, dobar rezultat.
– Na svoj rezultat sam jako ponosan, jer kad imas podršku kluba, predsjednika, cijele uprave i, naravno, igračica, rad mora doći do izražaja, a time dolaze i rezultati – navodi.
STEKAO MASTERS TRENERSKU PRO LICENCU
Kao da smo osjetili da ovo ističe s posebnim akcentom, jer njegova trenerska iskustva iz BiH nisu uvijek bila za pohvalu.
– U BiH sam vodio tri kluba s kojim sam ostvario dobre rezultate. Međutim, ni u jednom nisam imao odgovarajuću podršku. Zašto? Zato što pojedinci pogrešno odlučuju i mješaju se u struku. I kroz sve to u zadnjem klubu, nažalost, u vrijeme Covida, naišao sam na nerazumijevanje, tako da sam se jedno vrijeme povukao iz rukometa. Mnogi pravi poznavaoci ovog sporta nisu znali pravu istinu mog povlačenja. Period od godinu dana iskoristio sam za usavršavanju trenerskog zvanja. Stekao sam Masters coach pro licencu, nakon što sam u Beogradu odbranio rad pod naslovom “Uloga i značaj krajnjeg igrača u odbrani” – objašnjava Mašić.
Poziv iz Turske, bez obzira na težinu zadatka, bio mu je dodatni impuls za rad. Najljepše je došlo na kraju, kada je Tekirdagspor zadržao status člana Super lige te države.
– Čelnici kluba zadovoljni su mojim radom. Moram napomenuti da, uz obostrano zadovoljstvo, nastavljamo saradnju na duži period – ističe naš trener, potvrdivši da do daljeg ostaje u Turskoj.
BOGATA IGRAČKA I TRENERSKA KARIJERA
Podsjećanja radi, Mašić je rukometnu karijeru započeo u RK Kladnju, a ukupno je trajala od 1974. do 1996. godine. Igrao je u RK Iskra (Bugojno), Bosna (Sarajevo), Kristal (Zaječar), TGSW Osvael (Ludvigsburg, Njemačka), Kolinska-Slovan (Ljubljana), Rudar (Trbovlje), Krško (Krško), te tuzlanskoj Sloboda Solani. Tokom ratnih godina nastupao je za reprezentaciju BiH.
S Kolinskom-Slovan osvojio je Kup Slovenije 1990./1991. godine, a iste sezone proglašen je najboljim strijelcem lige Slovenije.
Kao trener, vodio je RK Radeče papir (Radeče, Slovenija), ŽRK Jedinstvo (Tuzla), RK Konjuh namještaj (Živinice), ŽRK Hidrotehniku (Kladanj), RK Krajinu (Cazin), ŽRK Iskru (Bugojno), ŽRK Živinice, Rukometnu akademiju Konjuha, RK Slobodu (Tuzla), RK Hadžići, te RK Konjuh. U više navrata obavljao je dužnost selektora Ženske rukometne reprezentacije BiH.
Naposljetku, inozemnu trenersku karijeru najduže je stvarao u Turskoj vodeći klubove: HC Malliye Milli Piyango i HC Metropol (oba Ankara), HC Kastamonu Belediye (Kastamonu), HC Osmangazi Belediye (Bursa), te Tekirdagspor (Tekirdaga). (Miro Petrović – Foto: Arhiva i Internet)