(Piše: Vehid JAHIĆ, kolumnista, Foto: DZ)
Smrt je kraj života i nakon toga bivšem biću nije briga kako će biti otpremljen na „onaj svijet“. Taj problem muči mnoge žive. Pogotovo umirovljenike.
Zašto?
Sahrane su u mirnodopskim uvjetima tokom cijele povijesti bile značajan izdatak. Osim u slučajevima rata, kada je najbitnije samo „zagrnuti“. U takvim okolnostima uglavnom je bitno „sanirati teren“. U mirnodopskim uslovima stvar stoji drugačije. Tada su sahrane, osim ostalog, i stvar društvenog prestiža. Zbog hitnosti pokopa i prestiža najbližih, organizatori posmrtnih ceremonija ne razmišljaju „o cijeni“. Nužda zakon mijenja, pa se najbliži preminulog pokoravaju i crnoberzijanskim cijenama, te raznim drugim okolnostima u vezi „ispraćaja“ – od naknadnih plaćanja raznih članarina, do nametanja „skorojevićkih“ vjersko-društvenih ceremonija, koje se, naravno, plaćaju bez pogovora.
U vezi „preseljenja“ – kakva je situacija sa umirovljenicima?
Za tu ilustraciju znakovit je komentar jednog susjeda koji nedavno, tokom jedne sahrane, kaže:
“Dok je živ penzionera opljačka držva. Kad umre onda „oderu“ njegovu djecu i neki moraju podići kredit da ukopaju roditelja“.
Poznati su mi i takvi, ili slični slučajevi, ali…
Suštinsko pitanje se čini – kako društvo, ili država, kao sistem uredjuje te okolnosti? To je ovih dana analiziralo rukovodstvo Nove penzionersko/umirovljeničke stranke (NPUS) Tuzla. Prenosimo dio analize.
(Penzioneri: Neravnopravni i u životu i u smrti – Foto: Ilustracija)
Na federalnom nivou, kada umru vlastodršci, ili član njihove porodice, za troškove sahrane im se iz budžeta isplaćuje pet prosječnih plata F BiH, ili oko 7.800 maraka. Na kantonalnom nivou to je dva-tri prosjeka, ili 3.000 do 4.500 KM, na općinskom/gradskom nivou je nešto manje, a kada umre penzioner nasljednici za sahranu dobiju 622 KM, a za člana porodice ništa. U odluci o iznosu postoji opcija da visina posmrtnine zavisi od visine penzije. Znači, povlašćeni penzioneri mogu dobiti i više. Je li to diskriminacija? Treba napomenuti da članovi Udruženja penzionera, zavisno od visine članarine, za slučaj smrti dobijaju 500 do 750 maraka. Znači, sami sebi finansijaju „put u spokoj“.
U svakodnevnom životu svi vidimo da su vlastodršci u BiH ustrojili društvo nejednakih, ili povlašćenih i uniženih. Kako sa logičkog, tako sa moralnog, ekonomskog, zakonskog i političikog stanovišta. Jednostavno, „izabrani“ mogu živjeti u izobilju, bez optimalnog doprinosa društvu, često nekažnjeno raditi protiv interesa građana, zbrinjavati svoje familije i stranačke „podrepaše“ bez odgovornosti, a većina gradjana to mora trpjeti – sa stanovišta zakona – zasad bez otpora.
Većina građana to trpi tokom cijelog života. Iz predočenih podataka „ašićare“ se vidi da su i u činu smrti mnogi diskrimirani. Sa vlastodršcima, u životu i smrti, nisu ravnopravni. Na ravnopravnost mogu računati samo u „crnoj zemlji.“ Zbog čega su penzioneri diskriminirani i pri sahranama mogli bi im više objasniti predsjednik Vlade Nikšić, gradjanima TK premijer Irfan Halilagić, te u drugim gradovima/općinama grado/načelnici.
Povijesna iskustva govore da je ta vrsta diskriminacije savremena pošast. Robovi nisu plaćali budžet za sahranu robovlasnika, kmetovi za feudalce, niti radnici za kapitaliste. Ipak, bilo je rijetkih izuzetaka. O državnom trošku (budžetu) u III vijeku pr. n.e. u Rimu je sahranjen državnik Kaj Fabricije, poznat kao primjer vrline i patriotizma. Osiromašio je (nije se bavio kriminalom i korupcijom) i kćerki nije ostavio ni sredstva za sahranu. Pokopan je „iz budžeta“. Isti je slučaj i sa Atinjaninom Aristidom, koga su zvali Pravedni. To su samo dva karakteristična slučaja.
Zašto je naša stvarnost takva? Zato što se vlastodršci lukavo organiziraju, da bi bez posljedica mogli tlačiti većinu naivnih, bez otpora. Naivni, medju kojima su i umirovljenici neće biti tlačeni, tek pod zemljom. Stanje je takvo, jer se za prava svi moraju boriti u skladu sa svojim mogućnostima. (Piše: Vehid JAHIĆ, kolumnista, predsjednik NPUS-a Tuzla)
Krasan tekst g. Jahić Vehida.Nama treba Vehid na čelu UO Udruge penzionera.Ovi aktuelni su podkapacitirani za vođenje tako velike Udruge, posebno što su lojalni premjeru.Premjer se Bogme zadužuje za 350 miliona KM a rastrošno se ponaša i dolmi svoje saradnike i uposlenike u organima uprave, kako bi ga podržali.Čudo ne radi i na oduzimanju prava umrlih penzionera.Preko svojih poslušnika daje signale na portalima, da će kobajagi poboljšati standard penzionera u idućoj godini.Pravda se time da je u par navrata podjelio neku novčanu jednokratnu pomoć bespomoćnim jadnim penzionerima i smatra da je to dovoljno za ovu godinu.Sram neka ga bude.Vehide, ti si visoka intelegencija i on je mali miš za tebe.Vole te i pozdravljaju tr tvoji penzioneri iz Tuzle.
Ne mogu a da ne komentarišem svakodnevno pojavljivanje u medijima g. Čavalića poslanika u Parlamentu FBiH.Dojadio je i Bogu i narodu.Dotični gospodin stalno navodno deklerativno brani penzionere a u stvari svojim analizama posebno pred 23.07.25. godine želi da otvori oči parlamentarcima da odbace zahtjeve penzionera na najperfidniji način.On hoće da kaže da dva penzionera jašu na jenog radnika.G. Čavaliću trebali ste analizirati gdje su sredstva koje su penzioneri u svom radnom vjeku izdvajali za svoje penzionerske dane ili što ne analizirate koliko zaposlenika organa uprave, političara i zaposlenika u neproizvodnoj sveri jašu na jednom radniku iz privrede.Nekorektno je od Vas da stvarate ambijent u Parlamentu da se zahtjevi penzionera odbace, iako deklerativno podržavate njihove zahtjeve.Vrlo ste perfidni i u isto vrijeme ste ekonomski analitičar i političar.Pročitali smo Vaše zle namjere.