Slučaj dječaka Slavka Mrševića iz Rudog kojem je zbog blagog oblika autizma uskraćeno pravo na školovanje u Srednjoškolskom centru u Rudom danas je dobio epilog na sudu u Višegradu nakon pet godina pravne bitke.
Naime, Osnovni sud u Višegradu donio je presudu kojom su Branko Papić, bivši direktor Srednjoškolskog centra i pedagogica Marina Čolaković osuđeni na šest mjeseci zatvora zbog nesavjesnog rada u službi. Nastavnici Slađana Milićević, Dragica Stanišić, Marko Andžić, Dragan Paponjak, Jelena Despotović, Dejan Cerović, Blagoje Cerović i Slađana Jaćimović Marjanović osuđeni na po tri mjeseca zatvora zbog nesavjesnog rada u službi.
Sud ih je proglasio krivim jer su u školskoj 2015/16 godini u Rudom, u Srednjoškolskom centru u svojstvu službenih lica svjesnim kršenjem zakona i drugih propisa nesavjesno postiupali u vršenju službe, iako su bili dužni i mogli biti svjesni da usljed toga može nastupiti teža povreda prava učenika Mršević Slavka pa je takva povreda i nastupila čime su počinili krivično dijelo “Nesavjestan rad u službi”, navodi se između ostalog u presudi.
“Presuda je bila danas, ovo je epilog nakon pet godina pravne bitke. Proces je počeo 2017. godine po tužbi Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, a prvobitnu oslobađajuću presudu Okružni sud u Istočnom Sarajevu je poništio i vratio Osnovnom sudu u Višegradu na ponovno odlučivanje. Mi smo se nadali da će se sve brže riješiti dok se još Slavko mogao vratiti u svoje odjeljenje. Ovo je sve došlo prilično kasno, ne možemo reći da smo razočarani jer je makar s te strane potvrđeno da smo bili u pravu i da je zakon bio na Slavkovoj strani i da su profesori svjesno kršili zakon kako bi mu nanijeli štetu. Ovo je satisfakcija ne samo za nas nego i druge ljude koji su u sličnoj poziciji”, izjavio je za Klix.ba Nenad Mršević, Slavkov otac.
Podsjetimo da je dječak Slavko Mršević kada je 2015. godine upisan u prvi razred srednje škole u Rudom želio biti tehničar drumskog saobraćaja. Međutim profesori mu nisu željeli zaključiti ocjene koje je dobio u prvom polugodištu uz obrazloženje da je sa Slavkom nemoguće ostvariti komunikaciju dovoljnu za razgovor i ocjenjivanje. Prosvjetni radnici su se oglušili i na preporuke Stručne komisije za procjenu potreba i usmjeravanje djece i omladine sa smetnjama u razvoju, Ombudsmana za djecu RS, Ombudsmena za ljudska prava BiH, Pedagoškog zavoda RS, pa i tadašnjeg rukovodstva Općine Rudo da se Slavku omogući nastavak školovanja po prilagođenom nastavnom planu, tako da je dječak udaljen sa nastave.
Priča o dječaku koji ima Aspergerov sindrom odnosno blaži oblik autizma, kojem je osoblje škole uskratilo pravo na školovanje te je mjesecima dolazio pred školu kako bi se vidio sa drugovima iz razreda, dospjela je u javnost koja je zgrožena postupcima prosvjetnih radnika, a slučaj je završio na Sudu.
“Mi smo se nadali da će se nešto riješiti, ministrica je također donijela odluku da mu se omogući vanredno polaganje ispita, ali klima je takva u toj srednjoj školi da nismo mogli postići dogovor, oni su i dalje bili kruti u tim svojim stavovima i mi smo odustali. Slavko je ostao kući pet godina i poput drugih bavi se računarima. Presuda je ipak neka satisfakcija, mnogi će nakon ovog povesti računa o odlukama koje donose na štetu djece sa posebnim potrebama. Ovo je ipak potvrda da niko nije nedodirljiv”, kaže Mršević.
Osuđeni prosvjetni radnici imaju pravo žalbe Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu, što se tiče porodice Mršević, oni najavljuju privatnu parnicu.
“Mi ćemo se posavjetovati sa pravnim timom i ljudima koji su nas podržavali da vidimo koje poteze ćemo povući sa pravne strane, sigurno ćemo pokrenuti privatnu parnicu i vidjećemo kako će se to odvijati dalje”, kazao je Nenad Mršević, Slavkov otac. (tl)