Imao sam privilegiju da desetak puta u beogradskom „Ateljeu 212“ gledam „Kralja Ibija“, francuskog pisca Alfreda Žarija, kultnu urnebesnu komediju u kojoj je legendarni Zoran Radmilović ostvario ulogu života. Kasnije me sa Zokom upoznao Slobodan Đurić, rođen i odrastao u Tuzli, zvijezda Jugoslovenskog dramskog pozorišta u čijoj je „Bubi u uhu“ igrao više od tri stotine puta i uvijek se tražila karta više. Njih dvojica su Slobodanovo pozorište zvali JUGODRP. S tim velikanima dramske umjetnosi jugo-prostora sam proveo noći i noći i nakon fajronta.
Sjećanje na predratne godine u Beogradu, potaknuto je događanjima u vladi „eksperata”, profesora ekonomije na glasovitom viteškom i drugim univerzama posađenim širom domovine, dr. Kadrije Hodžića. Naime, kralj Ibi, onako vlastodržan i hvalospjevan, u jednom trenutku se žali na narod i kaže: “Ovo je nikakav, govnarski narod. Zato, moram da mijenjam narod!”.
Vlada „eksperata” je toliko stručna, valjda tako misle postariji omladinac Bešlagić i erudita iz zaseoka Sapne Šiljo, da njihove radne biografije ne mogu biti poznate javnosti. To je, pretpostavljam, državni interes! Tako su ti „eksperti“ odlučili da realizuju nekoliko važnih odluka „većine 18”, kako ju je označio rečeni omladinac Bešlagić. Dakle, revolucionarna odluka „većine 18“ i njene izvršne vlasti, nije da narod ne valja već da direktori javnih ustanova i poduzeća, te upravni odbori i tako dalje i dalje u dubiozu, ne valjaju i moraju ih mijenjati. Revolucionari „većine 18” prvo su nezankonito smijenili menadžment i Upravni odbor Radio-televizijske kuće TK i bacili ih kroz prozor.
Bila je to samo proba pred velike operacije kakvi su aneksi nezakonitih zakona po kojima, takođe kroz prozore, izbacuju sve direktore škola, njih 131, i upravne odbore osnovnih i srednjih škola; nezakonito smjenjuju menadžment i Upravni odbor Univerzitetskog kliničkog centra, nezakonito smjenjuju i strukture Međunarodnog aerodroma Tuzla…Pravi Marksov „Osamnaesti brimer Luja Bonaparte“, u kojem se sve istorijske činjenice i ličnosti pojavljuju najmanje dva puta: “Jednom kao tragedija, a drugi put kao farsa”, što bi rekao Slavoj Žižek.
U cijeloj revolucionarnoj budalaštini, shvatamo da su novi vladari tuzlanske nahije rekli: “Istorija počinje od nas!“, što je i moto svih diktatura. Ipak, ima i sreće u nesreći. Slikovito rečeno, naš kralj Ibi, to jest dr.Kadrija Hodžić, je po osnovnoj edukaciji ekonomista i zna računati i sračunati – koliko će iz budžeta biti isplaćeno nakon skoro dvije stotine tužbi navrat-nanos smijenjenih ljudi. Iz kojih interesa dr. Hodžiću narušava svoj akademski status? Treba se raspitati ovaj „ekspert svih eksperata”, koliko je iz budžeta novaca dato nadoknade Dževadu Kormanu zbog nezakonite smjenes dužnosti direktora Uprave policije TK i koliko je novca dato za sudske troškove. Možda će onda revidirati svoje stavove.
Političke štete u zemlji i inozemstvu su još veće. Formirana praksa SDP-a, Naše stranke i Naroda i pravde, koja je u Sarajevu napravila pokret za preokret i najavila čestitost u vođenju javnih poslova, u tuzlanskoj nahiji je ozbiljno ugrožena. U Sarajevu su donijeli odluku da se u kantonalnim organima, institucijama i javnim ustanovama i službama ne zapošljava rodbina. Takođe, neće se zapošljavati ni po stranačkoj knjižici već samo po stručnom znanju. Njihove stranke u Tuzlanskom kantonu vrše masovne smjene da bi posao dobili na osnovu partijske knjižice. I to, nakon nezakonskih smjena ljudi. Time su kompromitovali sve ono što su na radost puka uradili u Sarajevu. Time su kompromitovali i sebe!
Kako su i ljudi iz međunarodne zajednice vidjeli da nam je uspostava vladavine zakona imperativ za bilo kakav ozbiljan razgovor o putu ka Evropskoj uniji, masovna hajdučija u rušenju zakona od strane zakonodavne i izvršne vlasti tuzlanske nahije, jeste antievropsko ponašanje. Svoje antievropejstvo neka pokazuju kao građani, a ne kao predstavnici vlasti kojoj je mandat dao narod i ne smiju se sa tim mandatom igrati. (Piše: Ekrem AVDIĆ)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
G-dine Avdicu,cijenim Vas i poštujem i citam decenijama,MOJE skromno mišljenje je, da je ovo gore napisano ispod vašeg nivoa i profesionalnog i licnog.Politika postavlja,politika smjenjuje a gdje je to u svijetu demokratije drugacije.U jednom se u potpunosti slažem da su eksperti nisu ni prvo slovo od toga.Poštovanje.
Poštovani Zlatane, drago mi je da ste moj čitalac.Tačno je da politika postavlja i smjenjuje, ali je zakon iznad politike i neka postavlja i smjenjuje kad to zakon kaže.U ovim slučajevima nisu ispunjeni osnovni kriteriji:da je nekom istekao mandat ili da se ogriješio o zakon ili da mu se ne usvoji izvještaj o radu.
Srdačan pozdrav
Niste tako komentarisali g. Avdić kad su Enkini i Salkini skidali sve redom, mimo zakona i (ne)usvojenih izvještaja. Trebate biti principijelni, ako ste neovisni novinar.
Možemo se jedino složiti da je zakon iznad politike, ali to u BiH nije slučaj
Eto provedoše sve po Zakonu za direktora UKC-a (pro forme) pa g-din sam podnese ostavku,zna da je isto ili slicno bilo i kada je on postavljen (stranacki “dobitak”). Ja sam za PROFESIONALCE,uspješne i strucne ali ne sa IZBORNIH LISTA stranaka.
Otuzno je sto se nista ne cini na progresu. Svima puna usta EU, reformi i sl., ali niko to ne rade, vrte se po istim ispraznim matricama i trasama, ponekada se pojave novi zeljeznicari tipa Zlatana Begića, valjda smjene generacija, sta li, ali su pruge ostale iste, itd.itd. Ostale su iste pruge i one u BIH i one koje vode izvan BIH.