„Mi smo postigli sporazum da stvaramo vlast oko onog u čemu se slažemo!“, jeste mantra Osmorke kojom se ponose kao postignućem koalicije sa vlasnicima hrvatskog i srpskog nacionalnog stada. To u čemu se slaže koalicija u nastojanju jeste ono što nas je dovelo do toga da smo najsiromašnija država u Evropi. Samo je Albanija ispod nas na ljestvici bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika.
Prva socijalna mjera vlasti u nastajanju jeste da se za hiljadu maraka povećaju plate izabranih državnih zvaničnika! To je njeno jedino postignuće. Sramota! Dakle, postignuti sporazum jeste stvaranje koalicije kontinuiteta rada i rezultata rada predhodne vlasti. Međutim, stanje siromaštva u kojem smo, može se prevladati samo u sporazumu oko onog u čemu se ne slažemo!
Srpski svet, Ruski svet, Lebensraum…
Temelj svake koalicije je u tome da nosioci javnih funkcija moraju imati saglasje da je Bosna i Hercegovina njihova jedina i da niko nema rezervne domovine, što znači da niko neće otvarati kišobran kad kiša pada u Zagrebu i Beogradu. I, Moskvi! Dodik i „dodici“, Čović i „ čovići“, ne mogu javno, protuzakonito raditi protiv vlastite države ,njenog integriteta i suvereniteta, a u korist Hrvatske, Srbije i Rusije, odnosno „srpskog i ruskog sveta“.
Hrvatska do Zemuna je u pričuvi. Mudri Latini, neće javno, rekli bi stariji. A ta dva „sveta“ , i onaj u pričuvi, su drugo ime za veliku Srbiju i još veću Putinovu nacional-socijalističku Rusiju. Jer, da bi postojali takvi „svetovi“, za druge i drugačije nema mjesta. Njima treba prostor, a ne drugi ljudi. I Hitleru je trebao „Lebensraum“- životni prostor! Jedan takva ideologija „Lebensrauma“ , izgrađena u Beogradu, dvevedesetih godina prošlog vijeka je dovela do razaranja i ratnih zločina na prostoru Jugoslavije. To što su vođe na kraju četiri godine pakla promijenile adresu stanovanja pa su iz Beograda preselile u Hag, nije nikakva utjeha za masovna stradanja ljudi sve do zločina genocida. To je samo bolna istorijska istina!
Vagnerovci su prijehali!
Agresija zločinačke Putinove vojske na Ukrajinu, početni uspjesi u sijanju smrti i rušenju ukrajinskih gradova, škola i fabrika, vođe Nacional-socijalističke stranke, na čelu sa Aleksandrom Vučićem Ološem, dočekali su sa golemim oduševljenjem. Još jednom se netačnom pokazala latinska sentenca: Historia magistra vitae est – nije tačna! Ili je riječ o lošim đacima. Devedesete nanovo rastu u Srbiji! Rusofili svih boja i zanimanja, od olinjalih oficira bivšeg KOS-a, udbaša, političkih filozofa, uglednih ratnih zločinaca,do agitatora Srpske pravoslavne crkve kao najveće partijske organizacije predsjednika Ološa, do uvezenih velikosrba iz Kanade i urednice beogradskog izdanja ruskog „Sputnjika“, od jutra do sutra ne silaze sa televizijskoh kanala, naslovnih strana zvaničnih tabloida, niti se odvajaju od mikrofona radio-stanica. Veličanje zločina Rusa jeste opravdanje za zločine svojih vlastodržaca! I akontacija na buduće! „Spremte se, spremte…“
Putinovi zločini se u susjednoj Srbiji slave kao borba za pravoslavne vrijednosti. Ukrajinci su, očito, za Srpsku i Rusku pravoslavnu crkvu loši pravoslavci! Treba ih vratiti pravoslavnim vrijednostima na način da ih se pobije! U što većem broju! Zato te dvije crkve blagosiljaju zločine čime na sebe preuzimaju ulogu , ne samo najvećih kolektivnih članica Putinove i Ološeve stranke, već i moralnu odgovornost za zločine. Naravno, ološevci zapadno-evropske države i društva vide kao centre svakog zla. Posebno se vodi antiamerička propaganda. Dakle, sva zla dolaze iz ekonomski,naučnih, kulturnih i vojnih centara zapada. Zapad propada, ushićeno lupetaju ološevci. Oni koji govore istinu, pa i onu da 75 posto privrede Srbije i njene razmjene se ostvaruje u zapadno-evropskim firmama, jesu izdajnici Srba, strani plaćenici, agenti i žbirovi, nepijatelji mudrog, odgovornog i principijelog vođe Ološa.
To javno mišljenje koje formira Ološeva propagandna mašinerija, prenosi se na „Srpski svet“ u BiH, Crnoj Gori i na Kosovu. Dodik, Andrija Mandić i Srpska lista su aktivni borci za interese tog svijeta a ne za interese država u kojoj obnašaju i najodgovornije funkcije. Takvo se ponašanje, u svim državama svijeta, pravno verifikuje kao izdaja države. Sem u BiH!
Agresija nerasta iz Kremlja na Ukrajinu drugih je dovela do opšte bježanije iz Moskve, Sank Peterburga i drugih velikih gradova.Samo u Srbiju je došlo više od 150.000 Rusa, zvanični su podaci beogradskih vlasti.Koliko je među njima i agenata „Ruskog sveta“ koji u Beogradu ima najveću bazu za politiku kepeca iz Kremlja, ne zna se. Ali, bjelodano je da u Nišu ima Ruski centar za pomoć od elementarnih nepogoda. Kad je prije osam godina Srbija imala katastrofalne poplave, iz rečenog centra nije došla makar i najmanja pumpa za istek vode! U njemu su pumpe za rad ruske Obavještajne službe! To nije dovoljno pa su iz Vrangler centra u Sankt Peterbugu stigli da u Beogradu formiraju svoj centar. Riječ je o specijalnim jedinicama ruskog Ministartva odbrane pod neposrednim rukovodstvom Putina.
Česti gosti Beograda, Niša i Banjaluke su i Putinovi bajkeri „Noćni vukovi“, paravojna formacija kojima je zabranjen dolazak u zapadno-evropske zemlje.
Javna družba Ološevih i Putinovih vojnih formacija se ogleda i u posebnoj jedinici srbijanskih službi bezbijednosti, Narodnoj patroli kojom rukovodi Damjan Knežević. Patroldžije sudjeluju u borbama ruske vojske u Ukrajini. Na taj način, vraćaju dug ruskim borcima koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu!
Osmorka, nu što rabotat seičas?
Rukovodstvo osam političkih subjekata, od SDP do Fuada Kasumovića, čini sve što treba i sve što ne treba da sa Čovićem i Dodikom, što je legalno i legitimno, uspostave vlast u entitetima i državnom nivou. Međutim, postavlja se pitanje da li je to moralno i politički pametno?
Pristajući na poslove stvaranja koalicije sa Čovićem i Dodikom, Osmorka je izgubila iz vida da time jača status dvojice razbijača države Bosne i Hercegovine, a posebno Dodika kao totalno u službi vanjske politike Srbije i Rusije i njihovih ukupnih interesa. Želja za vlašću je nadvladala želju za razumom! Oni su dali vjetar u leđa i Ruskom i Srpskom svetu“ čime su oslabili snagu borbe za teritorijalni integritet i suverenitet vlastite države.
Pa prošle je godine, rušeći suverenitet BiH, kurčevita premijerka položila kamen temeljac za izgradnju aerodroma u Trebinju. Uradila je to i bez odluke Vijeća ministara, dakle državnog organa jer ne poštuje suverenitet, to jest odlučivanje držane na teritoriji, akvateritoriji i aero teritoriji na koje ima vlast. Dakle, niko ne može negirati potrebu izgradnje aerodroma u Trebinju i korisnost zajedničkog ulaganja dvije države. Međutim, prije polaganja kamena temeljca, mora se razgovarati u Sarajevu i dobiti saglasnost mjesta u kojem su sjedišta organa koji se brinu o suverenitetu države. Zato je kurčevita premijerka Srbije položila kamen temeljac negirajući međunarodni suverenitet države smatrajući manji be-ha entitret državom. To je skaandal nad skandalima.
O Buku bijela, u gornjem toku Drine odlučivaće država BiH, a ne entitet. Toj istoj državi, od 1988. godine do danas, Srbija nije uplatila ni marke za korištenje HE Zvornik i Bajina Bašta, a radi se o stitinama miliona maraka!
Da li Osmorka, postizanjem sporazuma sa koalicionim partnerima oko onog u čemu se slažu, želi da se izbjegnu međunarodne obaveze BiH koje je stvorila u toku pristupanja NATO paktu?! Da li je Osmorka spremna na uvođenje sankcija Rusiji koje jesu moralni čin? Da li jačanjem prosuskih snaga u BiH smanjuju raspoloženje investicijkih aktivnosti iz EU i zemalja članica? Pitanja je u nedogled.
Na kraju: Osmorka, nu što rabotat seičas? Učite li ruski? Hoće li be-ha biti ruska gubernija? (Piše: Ekrem Avdić)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)