Evopa je dozvolila da se u njenom srcu, nakon nacizma s početka tridesetih godina prošlog vijeka, isti bauk zločina desi u projektu Miloševićeve velike Srbije, a nastavak u Vučićevoj diktatorskoj politici „Srpskog sveta“ klero nacizma! Sredstva, materijal i način izvedbe su isti! Tradicija srpskog klero-nacizma i hrvatskog ustaštva je duga! Jer, i mi konja za trku imamo! – govore hrvatski nacisti pokazujući u predsjednika Hrvatske, Zorana Milanovića!
Dvije Srbije
Sveti Arhijerijski sinod Srpske pravoslavne crkve je 26. svibnja 1941. godine objavio Saopštenje u kojem se, među ostalim, srpskom narodu poručuje „…da se pravilno opredijelimo kako bi sutra u novom evropskom poretku koji se stvara pod okriljem moćnog Njemačkog Rajha, zauzeli ono mjesto koje nam prema našoj snazi i vrijednosti i pripada.”
SPC je cijelo vrijeme Drugog svjetskog rata predano radila na stvaranju novog Srbina u novom fašističkom srpskom društvu koje je tražilo svoje mjesto među povlaštenim nacijama „novog poretka“. Vladika Nikolaj Velimirović je kao propagator nacizma dobio visoko odličje od Hitlera, a SPC ga je 2003. godine proglasila svecem! Zločinaca iz sveštenstva SPC koji su proglašeni svecima ima još. A i ratni zločinci i genocidaši iz Haga čekaju svoj red!
Srpski akademici, na čelu sa predsjednikom Srpske kraljevske akademije, dr. Aleksandrom Belićem, dekanima i rektorima univerziteta, profesorima univerziteta, istaknutim umjetnicima i političarima poput Dimitrija Ljotića, kasnije ratnog zločinca i kreatora strijeljanja kragujevačkih đaka, 13.kolovoza su uputili Apel srpskom narodu. U tom pamfletu se komunisti i drugi antifašisti proglašavaju zločincima. a narodu se poručuje da bude lojalan nacističkom sistemu.
U takavim naznakama društvene atmosfere, generalu Milanu Nediću je bilo lakše da 1. rujna na radiju objavi Vladu nacionalnog spasa. Ona će „spašavati“ pomoću 13 konc-logora, ubistvima antifašista, sluganstvom okupatorima, primjenom rasnih zakona, “dušegupkama“, fašizacijom društva kroz projekat „Nova Srbija“, genocidom nad muslimanima, progonom i uništenjem Jevreja i depešom Hitleru kojom se konstatuje „da je Srbija judennfraj“…
Za sve to vrijeme Nedićeva Srbija je široko sarađivala sa Nezavisnom državom Hrvatskom koja je s početka rata u Srbiji, u centru Beograda, imala Konzulat s prvim diplomatom Josipom Lončarevićem. Tek prvih dana oktobra 1944. godine zatvara se Konzulat NDH. Tada su oslobodioci Beograda oslobodili logoraše iz Starog sajmišta na Novom Beogradu kojeg su držale ustaše, a logističku podršku je davao Nedić!
Ipak, u svemu tome, druga-antifašistička Srbija, masovno se seli u Bosnu i Hercegovinu, domovinu antifašizma gdje srpske brigade i divizije ratuju četiri godine i odakle, sa drugim jedinicama NOR-a, odlaze oktobra 1944. godine u konačno oslobođenje Beograda i Srbije od fašističke vlasti. Te dvije Srbije su i danas živuće. Građanska, evropska Srbija na koju je meta stavljena, ipak će, uz sve gubitke u ljudstvu i materijalu opet pobijediti!
Posrbljavanje Crnogoraca
Srpski nacionalizam koji je zadnje dvije decenije prošlog vijeka razvijan na lažima o ugroženosti srpskog naroda u Jugoslaviji, anti-birokratskom revolucijom iza koje se krio nacional-socijalizam, a potom i nacizam, podstican je u politici, ali i u nauci koja je izrodila Memorandum SANU. Taj dokument je vodilja Miloševićevih masovnih okupljanja na rušenju političkih i državnih rukovodstava Crne Gore, Vojvodine i Kosova, izlaska Srbije iz Jugoslavije na način da je ustavnim promjenama 1990. godine proglasila supremaciju republičkog nad državnim ustavom!
Za politikom Miloševića, politikom velike Srbije, politikom ratnih zločina, razaranjem susjednih republika, etničkim čišćenjem sve do genocida, krenula je već kokardama zakićena JNA! Naravno, srpski nacizam je nemoguć bez aktivnog sudjelovanja Srpske pravoslavne crkve koja je nošenjem moštiju cara Lazara markirala prostore velike Srbije. Miris tamjana je najavljivao vrijeme zločina. Rezultat te politike je žalostan, katastrofalan po cijeli prostor bivše nam zajedničke države. U toj katastrofi se ističu dvije najbolnije tačke: Tuđmanova vlast je „Olujom“ napravila genocid nad Srbima, a Miloševićeva nad Bošnjacima.
Dvije decenije nakon teških ljudskih patnji, matarijalnog razaranja, nakon dvije decenije od pakla, aveti srpskog klero-nacizma prijete susjedima. Politika Vučićeve diktature, oličene u falangama Srpske nacional-socijalističke stranke, već skoro dvije godine, uz sramnu šutnju i Evropske unije i Ujedinjenih nacija, svim materijalnim, finansijskim i ljudskim resursima vrši totalnu agresiju na Crnu Goru i Bopsnu i Hercegovinu. Naravno, uz blagosiljanje Srpske pravoslavne crkve koja je, ne samo litijama i propovijedima, služi Vučiću, umjesto Bogu.
Vođa srpskog klero-nacizma, govori kako on poštuje teritorijalni integritet i BiH i CG, ali ne poštuje njihov ni vanjski, ni unutrašnji suverenitet. Za predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, Ivica Dačić, predsjednik Skupštine Srbije, kaže da je kriminalac i da je njegova vlast i partija leglo zla koje treba ukloniti. Drugi ministri iz Beograda laju da Crnogorci nisu nacija već da su Srbi. Cijeli bataljon nakostriješenih i napujdanih likova od samog jutra sa malih ekrana i stranica Vučićevih tabloidnih ljubitelja laži, destabilizuje odnose i zagađuje duhovni prostor ne samo Srbije već cijelog regona. Zanimljivo je da u istoriji nacističke propagande nikad nisu bile aktivne žene. U Srbiji masa žena u političkim strankama i medijima su prave nacističke konnkubine. Zaboravljaju da imaju sinove, vojnike!
U „srpskom vijetu“ je upakovan srpski klero-nacizam. Država BiH ne postoji, ona je konstrukt! – telali bataljon Vučićevih „eksperata“. Naravno, ni Bošnjaci nisu nacija, a najnoviji propagandni balon iz nacističke mješine Vojislava Šešelja jeste da su Hrvati Srbi katoličke vjere, kao i Bošnjaci!
Predsjednici svih Srba i Hrvata
Dakle, kako veli Vučić, „srpski svet“ nije zvanična politika, već samo pravo da se ne poštuje suverenitet susjednih država, ni susjedne nacije, samo pravo da Crnogorci moraju biti Srbi, da Đukanović mora biti smijenjen, a njegova DPS ukinuta, da Srbi iz BiH i svih drugih zemalja poštuju samo vlast Srbije i njen interes, da je njima glavni grad Beograd, a ne Zagreb, Sarajevo, Podgorica, Priština i Skoplje. Naravno, da je Vučić predsjednik svih Srba!
Pa zaboga, zašto nas niko ne voli? – pita se Vučić s granice Karlobag-Karlovac-Virovitica kao što se drugi pitaju: zašto se ne izvini za riječi sa govornice Skupštine Srbije: “Za jednog Srbina, ubićemo sto Mulsimana!”
I kako se na ovom prostoru sve dešava po zakonu spojenih posuda, javio se i novoustaša Zoran Milanović, unuk partizana i predsjednik Hrvatske. U sjedištu Ujedinjenih nacija on je objavio da je i predsjednik Hrvata Bosne i Hercegovine!
Istorija se ponavlja. Prvo su BiH dijelili Cvetković i Maček, a onda i Nedić i Pavelić. Naime, malo je poznat Memorandum iz 1941. godine koji je, pod naslovom „Razgraničenje srpsko-hrvatsko“, uradio armijski general Milutin Nedić, brat predsjednika Vlade Srbije, Milana Nedića. Tako je trebalo uraditi razgraničenje uz preseljenje 771.168 katolika i 750.263 pravoslavaca. Naravno, tu nigdje nema BiH! O tome je dr. Ferdo Čulinović detaljno pisao u knjizi „Okupatorska podjela Jugoslavije“ (Vojno-izdavački zavod, Beograd 1970. godina).
Treća podjela BiH
Na brojnim sastancima u Karađorđevu treću podjelu BiH pravili su Tuđman i Miloševć. Bosna i Hercegovina je, ipak, i ovoga puta pobijedila. Ostala je u svojim istoprijskim granicama koje su, uz Švicarske, najstarije u Evropi!
Danas, dva predsjednika dvije susjedne države, ulažu ogromne napore u destabilizaciju bosansko-hercegovačkog društva i države. Svakim danom, svim sredstvima protivnim međunarodnim pravno-obavezujućim dokumentima, posebno onim koji osuđuju napade na unutrašnji i vanjski suverenitet država, Vučić, a sad i Milanović, vrše agresiju na BiH. Njihove dvije države su se obavezale da će poštivati Dejtonski mirovni sporazum, dakle da neće ništa uraditi čime bi destabilizirali Bosnu i Hercegovinu kao društvo i njegovu državu. Oni to čine, uprkos svega!
Naša država, posebno njena rođačko –partijski postavljena diplomatija, nema ni znanja ni volje da učini nešto u odbrani suvereniteta zemlje koju predstavljaju. Uz polupismeno državno rukovodstvo, zaokupljeno novčanim i imovinsko-poravnim problemima, to jest uknjižbom opljačkane narodne imovine, nema vremena da obavlja javne poslove koji su im u opisu radnog mjesta. Oni zaboravljaju da narod nije spreman da još jednom za životnog vijeka brani njihovu imovinu! (Piše: Ekrem AVDIĆ)